| |
| Svako
misto na Dugom otoku svoju feštu ima! A
ima i svoju štrigu! Štriga bi bila žena
koja vam itekako može pomutiti račune. Natprirodnim
moćima, dakako. Kad bi, na primjer, ribar
sreo štrigu, zabeštimao bi (opsovao), izvrnuo
tašku (džep), pljunuo u stranu,... Štriga
je na škoju, navodno, sve manje, ali može
biti da se i danas može naći koja. |
|
|
|
|
| |
| Što
se ribanja tiče, postojala su nebrojena, prastara pravila
koja su "osiguravala" njegov dobar ishod. Pitanje upućeno
ribaru "di gre"(kamo ide) držalo se nezgodnim. Ribari
bi "činili fintu" da ga ne čuju. Drugo nezgodno pitanje
bilo je može li se što "zajmiti" jer se mislilo da se
tako uzima sreća. Ribar je pri "armivanju" (polasku)
morao paziti da se tog dana ništa ne posudi. Obično
se u olovnicu pri "armivanju" stavljao list blagoslovljene
masline. Kad se diže cima, mora se nekoliko puta zaljuljati
među nogama. U Salima je i žena imala odgovornost za
ishod ribanja. Kad brod isplovi, pomela bi kuću i otišla
do kapelice posvećene Gospi od Neoskvrnjenog Začeća
te bi tu bacila smeće u more (kapelica je nasuprot "porta").
Ako u tijeku samog ribanja nije bilo sreće, mreža se
provlačila kroz nogavice muških hlača. Na zapadnom dijelu
Dugog otoka poneko još i danas provuče "tunju" ili "peškafondo"
kroz mušku nogavicu. Kršćanski su se blagdani trebali
poštovati. Ako se išla potezati koća na sv. Antu, bila
bi puna trave i trinaest "ranj"(paukova). Na Mrtvi dan,
koća je bila puna mačaka. Šime Grandov, ribar iz Sali,
ovako opisuje ponašanje saljskih ribara za lošeg vremena:
"Južnja je voda ka riba, pa mrižu tresalo i nosilo treso,
nećeš išta ćapati, pa da svu noć loviš, dokle je ovako
voda jaka. Ajdemo leći malo počinuti, na dvi ure će
okrenuti zmorašnja voda, pa ćemo onda zaloviti dva puta,
ako bude ča". |
|
| |
| Pločnici,
postolja spomenika i elementi zgrada antičkog Zadra
rađeni su od otočkog kamena. O tome i danas svjedoče
lokaliteti na otoku Lavdari, najvećem, nenastanjenom
otoku dugootočkog akvatorija. |
|
| |
| Senzacija
na Dugom otoku: otkrivena spužva mesojed
|
|
ZAGREB,
DUGI OTOK - Da je Jadransko more još nedovoljno
istraženo svjedoči i nedavno otkriće spužve mesojeda
u moru nedaleko od Dugog otoka, u Parku prirode Telašćica.
Nalaz spužve mesojeda (Azbesto-pluma hypogea) drugo
je takvo otkriće u svijetu nakon prvoga u blizini
francuskoga grada Marseillesa, gdje je takvu spužvu
našao i proučio dr Jeanom Vacele, poznati francuski
biolog. Ovaj je nalaz zaista senzacionalan. Njegova
je najveća važnost štoje spužva, čiji srodnici žive
na dubini od 3000 do 9000 metara, nađena u plitkom
moru u špilji na 25 metara dubine. Znanstvenici sada
mogu vrlo jednostavno proučavati dubokomorski organizam
u prirodnom okolišu. Također, to pokazuje da u Jadran-skom
moru ima takvih organizama te da naše more nije dovoljno
poznato, pojasnila je docentica na PMF-u dr. Tatjana
Bakran-Petricioli, znanstvenica koja se bavi proučavanjem
morskih spužvi. Dr. Jean Vacele je ovo ljeto potvrdio
zanimljivo otkriće za radnog boravka u Telašćici.
Taj ugledni francuski stručnjak u Hrvatskoj je boravo
u sklopu međunarodnog projekta "Očuvanje bioraznolikosti
u Jadranu" koji su financirale francuska i hrvatska
vlada, a vodi ga prof. dr. Antonieta Požar-Domac.
Projekt je obuhvatio proučavanje organizama u morskim
špiljama i jamama u akvatoriju Dugog otoka, NP Kornata
i otoka Premude. Spužva je velika 1,5 centimetra,
bijele je boje i na sebi ima površinu poput čička.
U usporedbi s ostalim spužvama, koje se hrane filtriranjem
mora te odvajanjem bakterija za prehranu, ova se spužva
hrani račićima koji se zapetljaju na nju. Nađena je
u špilji gdje je temperatura mora trajno niska, baš
kao i u njezinom staništu na dnu Sredozemnog mora.
Ekološki uvjeti bili su pogodni da se spužva zadrži
na samo 25 metara dubine.
|
|
S.
Milić -Jutarnji List,16.09.2000
|
|
|
