Moje priče...

[Kastic Goran]

To je bilo negdje osamdesetih, da me ubiješ – neznam točno koje godine, kao da je važno. Krenuo sam za Trst sa 3 svoja prijatelja. Ne baš predobra. Onako, poznanika .Trebali su mi jer ja sam švercao robu iz Trsta. Jebiga, nekako moraš preživjeti. A nekada se švercom moglo uzet soma maraka samo tako. Nekada je i soma maraka bilo nešto. Uglavnom, ekipa bi išla samnom u Trst pa bi ja na njih obukao robe kolko bi god stalo a da se ipak mogu kretat. Jedan od frendova je rekao da idemo dir do nekog
ekiposa na rivu. I tako smo usli na rivu, blizu brodova. U biti to je bio dok gdje pristaju veliki brodovi, prekooceasnki, također i neka carina. Poznavao sam tog tipa kojem idemo. Nisam ga vidio sto godina. A i da vidimo kako je na brodu. Znam da je on neka velika faca na brodu pa me tp golicalo . I tako smo otišli kod njega i tamo se malo i ponapijali. Imao je zaista lijepu kabinu na brodu. Malo smo i prošetali po brodu cisto da vidimo gdje oni to gube svoj život.Dobro, možda ne gube ali svakako provode puno vremena . Svejedno. Kasnije smo krenuli prema nazad. Bili smo obuceni svaki u najmanje 5-6 pari hlaca i isto toliko majica i jakna. Zaista smiješno. U gepeku su bile pobacane neke majice i trenerke. Onako slucajno. Za carinu. Trebali smo je proc prvo u luci kad smo izlazili autom iz luke pa i kasnije na granici sa lijepom našom.
Na prvoj carini tj. u luci smo imali dug razgovor sa carinikom o tome kako on mora korektno raditi svoj posao bla bla i tako on nas malo udavio spikom pa poklekno i pustio. Uvijek mi se bilo fora voziti po Trstu. Ma i hodati. Najljepši mi je trg na rivi. Osvijetljen. Lijep mi je taj grad a i ima neki muving. Ako ništa bar ima brdo studenata. Popili smo kavu na trgu na rivi. Tamo gdje uz pice dobiješ i one kekse kakvih nema nigdje za kupiti. Ako i ima onda ih je prava umjetnost naci. Nakon kave smo krenuli prema doma. Pomalo. Sredivali smo zadnje stanje i situaciju glede i veze granice te prelaska iste. Trebalo je naravno bit nesumnjiv. Furat se na kockare koji su došli potrošit lovu. A došli smo sa stojkom. Kakva ironija, ali bila su takva vremena. Na grani klasika. Za prijaviti : malo špeže i nešto robe. Carinik nas je pogledao prodorno. Ti trenuci traju upravo vjecnost. i traju.....eto.....traju........ i traju. I onda smo prošli i krenuli punim gasom prema doma. Na putu smo naravno, opet sreli policiju. Opet smo imali srece jer smo taman preticali pa nas nisu vidjeli.Uvijek se forsirala ekstremno brza vožnja. Do granica. Andrenalin je ipak jedan od najjacih stimulansa. Vraga. pAnduri su nas Vidjeli i mi smo vidjeli da su krenuli za nama.
Vjerovatno su imali bolji auto ali ja sam sigurno bio ludi. I još na cesti gdje sam prakticki doma. Nakon nekog vremena sam usporio vožnju. I opet smo vidjeli policiju na ulazu u grad. Bili smo u koloni i prošli samo tako. Odahnuo sam. Napokon doma. Zatim smo krenuli do mene. Decki su mi morali dat robu. Sutra se radi. Kao i uvijek. Švercanje je dobra lova. Imam za izdilat odmah sutra bar 5 leviski. Tu cu si odma refat pare od benza i na nuli sam. Tako odem svako malo dir do Trsta i da se živit. Lova ... prokleta lova....sve kvari. Nekoga možda ali ne i mene, mene konkretno boli k***c. Samo da ima za živit i ja sam hepi. Nego, izmakla mi je onaj detalj kad je onaj frend moreplovac uspio uvalit jednom ekiposu iz auta 5 kila trave. Coece, roba da popizdiš. Mislim da ne trebam detaljno objašnjavat moju nervozu kad sam uvidjeo da ispod jakne u majici ima zapakiranu vrecu. Htio sam ubit tog frenda. Zamislite kakva stoka. Ja ga furam dir do Trsta na kavu a u biti sam ja njemu poslužio da ovaj prošverca 5 kila trave sa broda. Poslje su mi se sve kockice posložile pa sam bio još ludi. Kakav magarac sam ispao. Ali šta ceš, desi se. Šta je tu je, sve je dobro prošlo i tako je sretno i završilo. Skoro je izbila tuca ali na kraju ništa. Odustajanje. Ruka i gotovo.
Nakon što sam zagrabio u njegovu kesu. Imao sam za duvat za godinu dana. I to je nešto. Ali ipak sam nakon toga pazio s kime idem u Trst po robu.
Koji put sam decke znao doslovno pretresati. Ko fol u zajebanciji.
Kasnije mi se to uvalilo cak i pod kožu. To me sjeca na onaj put kad smo bježali muriji. Vidjeli smo ih putem kako zaustavljaju. Naravno da nisam stao. Krenuli su za nama. Opet smo ganjali kao ludi i nakon nekog vremena napravili neku prednost. Zato sam stao usput. Uz mali strmi putic koji sam dobro poznavao. Tu sam se pritajio. Ugasio svjetla i motor. Panduri su ubrzo projurili za nama. Nisu nas vidjeli. Mogli smo pricekati pa mirno krenuti drugom cestom doma. Ali mi smo bili budale.
Voljeli smo se zajebavat i radit pizdarije. A i bili smo pijani. To je bio glani razlog.
Zato smo krenuli za pandurima. Kakve budale smo bili ubrzo smo ih stigli i onda ih preticali uz bjesomicno trubljenje i mahanje iz auta. Šteta što im nisam u tom trenu mogao vidjeti facu. Ali vidio sam je kasnije kada su nas zaustavili. Zvali su pojacanje, napravili barikade, kao u filmovima . Kad su nas uspjeli zaustavit izvukli su nas iz auta s uperenim pištoljima u glavu. Kao najgore kriminalce. Kako smiješno. Vjerovali ili ne, taj tren ja sam se nasmijao. I uspio sam obradit pandure da nas puste. Trebalo mi je zaista puno vremena ali sam uspio. A ispocetka nije bilo lako uopce ni pricati. Prislonili su mi glavu na staklo auta dok su me pretresali. Stavili su mi lisice. Samo meni. To mi je bio prvi put da imam lisice na rukama, i zadnji. Ipak, uspio sam ih uvjeriti da je sve to bila samo šala. A pretražili su nam auto do temelja. Upravo je nevjerovatno kako nisu pogledali u tapecirung od vrata. Tamo je bilo sakriveno 2 kile petarda. Danas je to smiješno ali onda se dizala dobra lova na švercu s petardama. Ja sam bio lud što sam se tako zajebavao. Kakva budala, klaun. Sa tolikim sranjem se furat i još zajebavat pandure. Neznam što mi je bilo. U biti znam. Bio sam pijan kao dupe a htio sam biti mangup, da se o meni priča po gradu. Kao onda kad sam bježao panduru sa automatikom. Usred grada, u samom centru, radio sam osmice između stabala ispred kina a pandur na motoru me pokušavao zaustaviti. Ekipa je bla u transu od oduševljenja, klicali su mi i skandirali moje ime. Panduru nikad nebi uspjelo uvatiti me da nisam ostao bez benzina. Prebio me ko majmuna u stanici.

[Kastic Goran]

disu ti komentari......
čita li ovo itko uopće ???

[FlemA]

disu ti komentari......
čita li ovo itko uopće ???

evo, ja citan . valjda nisan jedini

keep it up

[drobeli2]

evo, ja citan . valjda nisan jedini

keep it up

Ma nisi jedini ja èitam svako jutro kad doðem na posal. U kantini uzmem kavu, upalim komp i bacim se na prièe. Jedino što me malo brine su moji kolege, poèeli su me malo èudno gledati odkad èitam prièe. Sjedim za kompom u kutu velike prostorije gledam u monitor koji je okrenut samo prema meni i lagano se cerekam.
Ajde Kastiæu samo nastavi dok ja ne izgubim posal, onda æeš valjda biti sretan

Još nešto, ako nastaviš ovako imati æeš ubrzo najèitaniju temu na forumu.
Imaš 97 pregleda u zdanja dva tjedna a najèitanija tema je Saljske Užance 2003 sa 428 pregleda u nešto manje od godinu dana.

[Kastic Goran]

E pa i Vas dvojica ste mi dosta....

Upoznao sa zaista puno ljudi u životu. Zakljucio sam da ih je u biti jako malo normalnih. Svi su ludi na ovaj ili onaj nacin. Zato su na neki svoj nacin i zanimljivi. Treba znati kako se sa kime odnositi. Jednom sam dobio batine zbog suvišne rijeci. Iz cista mira. Vozili smo frenda na hitnu jer je dobio napad astme. U biti oni su vozili. Ekiposi iz ulice koje sam slucajno sreo na cesti. Ja sam se sa malom digitalnom vagom ispod jakne zaputio u drugi kraj grada. Dobro mi je došao prevoz jer sam žurio a i nije mi se baš dalo šetati sa vagicom po gradu. Zato sam uletio u auto sa ekipom. Hitna je bila blizu frenda do kojeg sam išao po travuljinu. I dok smo cekali frenda ispred hitne pocela je zajebancija. Bio je tu i frend koji je poznat po fizickoj snazi i strastveni je sportaš i trener borilackih vještina. Inace je dobar decko ali kad popije ima malo nezgodnu narav. A te veceri oni su pili. I vec su bili pomalo pijani. Ne previše. Zato su me uzeli u dir zajebavat i sprdat se. Pa su mi cak uhvatili glavu za 3 želje. Tada me onaj jaki lupio u glavu šakom. U tjeme. Naravno da sam se naljutio. Vec mi je pomalo i ta zajebancija dojadila. Uhvatio sam se ljutito za glavu rekavši jakom da je specijalac zato što me udario. Tada je poludio. To mu je dalo onaj motiv i u trenu se pretvorio u podivljalu zvijer. I inace je uvijek izazivao tuce a ovo mu je došlo kao naruceno. Bježao sam oko auta a on me lovio. Kao macka i miš. Upravo smiješno. I sve se to odvijalo 10 metara od ulaza u hitnu pomoc. Njegov lov zamnom je trajao sigurnih 2o minuta. U to vrijeme sam pokušavao sve kako bih mu pobjegao. Skrivao sa se iza ostalih frendova, zakljucavao se u auto, on bi ušao na jedna vrata a ja bi izlazio na druga. Bilo me strah potrcati jer sam znao da je brži od mene. Kako da se izvucem iz tog sranja. Složit ce me ko konja samo ako me uhvati. Ciljao je upravo moj nos, želio me ozljediti. Vidio sam mu to u ocima. Onim pijanim, punima bezrazložne mržnje.
U jednom trenu jedan od frendova iz auta ga je uhvatio oko struka i zadržao dovoljno dugo da ja uspijem pobjeci. Trcao sam koliko su me noge nosila. Mislim da cak ni tlo nisam dodirivao. Uletio sam u zgradu bolnice i zaletio se na kat, do kraja. Mislio sam da me debil pratio i da ide zamnom. Sakrio sam se na tavanu i ostao tamo sigurnih sat vremena koliko mi je trebalo da se odvažim i da shvatim da nikog nema.Zatim sam polagano izašao iz zgrade. Bilo me zaista strah. Možda sam ja plašljiv, vjerovatno. Taj put me je bilo strah. Zato mi je trebalo daljnjih sat vremena da dodjem do frenda koji mi je trebao izdilat vutru. Njega, naravno, nije bilo jer sam kasnio dobrih dva sata. Sva sreca da mi je vagica ostala citava. Drugi dan mi se onaj jaki izvinjavao. Bilo mu je zaista žao. Znao sam to ali ja sam te noci mogao ostati bez nosa.
A vagica je posebna prica. Ukrao sam je na odjelu transfuzije kad sam jednom vadio krv. Otišao sam dati krv kako bih mogao izostati dva dana s posla. Dok sam cekao sestru da se vrati sa mojim papirima primjetio sam digitalnu vagicu. Taman takva je meni trebala. Drugi dan sam se ponovo vratio i sestru uvjerio da provjeri dali je u mojim papirima ostala potvrda od placenog racuna ili tako nešto, ne sjecam se više. Uglavnom, dok je ona tražila papire ja sam đipnuo vagicu. Oblio me hladan znoj dok sam je trpao u hlace ispod jakne. Sestra je došla upravo 2 sekunde nakon što sam spustio jaknu. Zahvalio sam joj na trudu i zbrisao. Oh, koliko sam samo pljuga popušio na racun te vagice. Tada ih nije bilo baš previše u diru a moja je vagala od grama do 3 kg. Philipsova. Zakon vagica. Vjerovatno je bar 5-6 ljudi svako malo dolazilo kod mene vagati ili još bolje, posuditi vagicu. Naravno, kad se važe znaci da i ima i tako sam ja uvijek dobivao i svoju plaću za posudbu vagice. Obožavao sam velike kese trave. Što veca, veci je i moj pis. Na kraju sam vagicu dao za 50 maraka travuljine. Neke bezvezne. Cak i danas kad ne duvam vec godinama ponekad žalim za svojom vagicom. I danas bih ponekad nešto izvagao. Makar i fetu kruha ili šecer za kolace.

[Kastic Goran]

Moja Marija


Moja je Marija tako predivna i lijepa
Najviše je volim kad mi drva cijepa
Ona se za mene brine i uvijek me čuva
Zarađuje za mene dok ja samo duvam
Kad sa posla dođe, ona ručak meni kuha
I tako je vesela i uvijek puna duha
Nakon ručka ona dođe mene malo mazit
Jer ja sam osjetljiv i na mene se mora pazit
Kad se napijem ko svinja pa izazovem tuču
Ona se za mene tuče a mene odnese u kuću
Ja sam uvijek umoran pa me ona masira
I najsretniji sam kad mi moju frulu odsvira
Svaku noć me s kauča ona u krevet nosi
I sve dok ne zaspem ona me draga po kosi
Malo mi bude žao kad me u krevetu s drugom nađe
Onda koji put bude čak i malo svađe
Ali ona je tako dobra i uvijek mi sve oprosti
I sve će napravit samo da me ne ražalosti

[Kastic Goran]

Nastavak intervjua :

P: I znači odustali ste od daljnjeg pisanja gospodine Piskaraliću ?
O: Mda, shvatio sam neke stvari usput i zaključio da nema mjesta za mene.
P: Kako to mislite " Nema mjesta " ?
O: PA jednostavno imam osjećaj da me ljudi ne shvaćaju. Ili pogrešno shvaćaju. A ono što me najviše i plašilo – Ljudi me uopće ne primjećuju. I tako, kao što sam napomenuo odmah na početku, ljudi će na kraju odlučiti…svojom letargijom ljudi su odlučili da nećemo dalje,eto.
P: Pa dobro, ljudi vas nisu odbacili, dobro ste primljeni…tako djeluje
O: Bah, to možda Vi mislite. Ja mislim da jednostavno ne spadam ovamo. Moje se priče nekako ne uklapaju u ovaj scenario.. Krivo sam nastupio. Sad to više ne mogu popraviti. Ljudi već imaju predrasude o meni. Osjećam to, nisu mi potrebni dokazi….
P: Vi ste baš čvrsto odlučili da prestanete ?
O: Da, definitivno. Mislim da sam pretjerao sa svojim očekivanjima. To me je na kraju dotuklo. A izgleda da ponekad ni stari recepti ne pale. Ili ja jednostavno nisam dovoljno dobar da ih realiziram. Znam, nemam stila…a vjerovatno ni onu produhovljenost koja se traži…Ostavit ću više mjesta za druge. Ipak sam ja panker u duši. Moj je uzor Bukowski a on i nije baš neki poeta.
P: Možda da probate naći neko drugo mjesto, neki drugi forum – pankeri, kriminalci, marginalci.…ili možda čak nešto ironično, satirično. To vam se danas dosta čita. I cijeni.
O: Oh…ali ja želim biti svjedok vremena….ali mislim da mi to ne ide. Mislim da je bolje ostaviti nešto što je u samom početku promašeno. Ili je možda ispaljeno u krivu metu.
P: Vaša kvazi psihološka preseravnja i iracionalni pogledi na svijet nisu se nikog dojmili…
O: Pa naravno, to i nije bio cilj. Namjerno sam napravio zbrku. Ispipavam teren, bacam bombe, takav sam.Želio sam od svjetine izmamiti reakciju i nisam uspio. Krivo sam procijenio okolinu. Sada se kajem. Pokvario sam svoju sliku.. Ali moram nešto priznati. Ja sam veliki prevarant i mislim da je tu ključ mog uspjeha. Imam tu moć da mogu ljude u nešto uvjeriti. Mislim da je to uvijek pogodak. Ljudi jednostavno drugačije percipiraju iste stvari koje dolaze od različitih ljudi. Kako biste vi gledali na sve ovo kad bi znali da je sve ovo pisao recimo…..Ante Tomić ? Recite mi ?
P: Ehej, ja ovdje postavljam pitanja kauboju. Oprostite, nisam vas baš pozorno slušao. Gdje je Ante Tomić ?
O: AH, spominjao sam naš jučerašnji sastanak. Rekao je da vas iznimno cijeni. I da prati vaš rad.
P: Mhm, zaista ? Polaskan sam, on je zaista velika faca….
O: Ali ti nisi, smrdljivi ušljivče….ličiš na ogromni prišt.
P: Nešto ste rekli ?
O: Ha ? Da, glasno razmišljam. O tome kakav ste vi majstor svog posla.
P: Zahvaljujem, žao mi je da ne mogu tvrditi isto za Vas.
O: No dobro…vidim da ovo ne vodi nikamo pa vas napuštam…zbogom.

[Kastic Goran]

Ubio sam šerifa ( Posvećeno Bobu, najvećem od najvećih )


I ja sam ubio šerifa a zamjenik je ostao živ
Rekao sam da je u samoobrani al' otad mi je život siv
Strpaše me u ćorku, makar nisam ništa kriv
Jedino što sada žalim je to što je zamjenik otao živ
Otkad sam ja posadio dvije biljke trave
Život mi je postao film užasa i strave
Šerif i njegov zamjenik nešto se puno važni prave
Jedini im je cilj doći do moje napušene glave
A ja samo želim da me puste pušit na miru
I da posvetim život rastafari, svojemu pastiru
Al' od svega toga oni oduvijek zaziru
Uhapsiše me jedne noći kad sam kreno popit biru
I zato sam ubio šerifa, šteta što je zamjenik živ ostao
Da je bar i on mrtav kad sam već zatvorenik postao
A ja u ćeliji brojim duge svoje dane
I zamišljam kako je lijepo sa druge strane
Ali kad-tad ja ću iz zatvora izaći
I onda ću se vratit i zamjenika ću naći

[Kastic Goran]

Oduvijek mi je išla na živce ta jebena i glupa Amerika. Koji si k***c ti Ameri stalno umišljaju ? Da se mene pita, bez razmišljanja bih bacio neku laganu H – bombu posred Amerike. Mislim da su zaslužili. Znam da su uvijek u pitanju ti bespomoćni i nevini civili ali probajte te jadnike upitati što misle o ratu protiv bilo koga ko nije Amer. Odgovor je uvijek isti, oni su uvijek spremni za rat. Možda zato što ga sami nikad nisu okusili. Imali su one svoje glupe i govnjarske građanske ali to je sve ništa. Ti kurvini sinovi čačkaju mečku već jako dugo vremena. Pitanje je samo kada će to njihovo preseravanje dopizditi nekom iole jačem.Zanimljivo je kako ti govnjari nikad ne diraju upravo te jače. Majku im kukavičku, nemaju muda za to ali zato je važno da su kroz filmove pobijedili cijeli svemir. Ti njihovi filmovi su priča za sebe. Upravo mi se gade svi ti isprdci što silaze iz njihove usrane tvornice snova. U najboljem slučaju, svaki je dvadeseti film dobar ali su zato jako lijepo snimljeni i sa puno akcije, eksplozije itd. Svi znamo da to uvijek pali a najbolje oni, Židovi i pederčine koje vladaju tvornicom snova, da ne kažem svijetom. Ma što da Vam sad dokazujem, pa to je tako očito. Bilo koji muški glumac prije ili kasnije prizna da je dao guzice kako bi postao to što je. Jeste li ikad vidjeli film u kojem su Židovi negativci ? Ma i njima bi ja jednu laganu H- bombicu pa nek opet odu na nečiju zemlju i proglase je svojom obećanom. Vječito samo sranja sa tim židovima, gotovo kao i sa Amerima. Ovi prvi bar stalno ne guraju pod nos da su najjači na svijetu a postoje tek 400 godina. I ne pokušavaju kroz film nametnuti neke posrane standarde i mainstream. Ma kakav mainstream, to su seljačine kakvih nema. Daleko je to od onih genijalnih tinejdžera iz Dosonz krika koji znaju napamet Hamleta. Upravo obrnuto, Ameri su nacija lijenih, debelih i priglupih debila koji pokušavaju nametnuti svoju volju ostatku svijeta. Kad sam prvi put vidio onu Buševu svinjsku facu znao sam da će njegova glupost stajati glave puno nevine sirotinje. I, nažalost, nisam pogriješio. Ipak, najjače mi je kad mi po ljeti dođu u posjet sestrične iz Jabuke. One su u svojim dvadesetim godinama zbrisale u Jabuku i ostale tamo živjeti. Smiješan mi je taj njihov pogled svisoka. Kao da smo mi Hrvati manje vrijedni. To su ljudi koji štekaju lovu cijeli život da bi sagradili kuću na 6 spratova i po mogućnosti dofurali neki tipično Američki gutač benzina od auta pa se onda preseravali po selu kako su oni došli iz Amerike i kako mi ništa neznamo. I to ,naravno, sa obaveznim Američkim naglaskom, da nebi bilo zabune. Te sirotice već nakon 2 – 3 godine življenja ubacuju toliko Američkih riječi kao da nisu rođene i živjele 20 godina u Rvata. Glavna fora je da onaj tko uspije u Jabuci - može uspjeti svugdje. Kakva nebuloza, ja kažem da onaj tko uspije u Babinoj gredi može uspjeti svugdje. Bah, vjerujem da se puno Vas neće složiti sa mojim razmišljanjima ali i to me boli K…znam da smo mi u kurcu i da nema puno nade kod nas ali tu sam se rodio i ponosan sam na svoju zemlju i gotovo. Svakako je sigurno da smo ekonomski totalno u kurcu zemlja ali imamo zato puno drugih stvari o kojima drugi mogu samo sanjat.Da ne nabrajam, ovdje je ipak riječ o prokletoj Jamerici….heh…možda ovo i neki Amer pročita pa me prijavi Cia-i. Oni će me odmah trejsat i još noćas banuti u kuću i uhapsiti me. Ma što uhapsiti, odmah sravniti moj grad sa zemljom, da nebi još nekome palo na pamet da govori kontra super nacije. Ako budem zločest na ispitivanju, možda počnu bombardirat i cijelu državu. Vjerujem da bi se tik-tak našla neka grupa terorista koja je prijetnja globalnom miru. O skrivenom oružju za masovno uništenje da i ne govorim. To bi bio dovoljan razlog da se sravni lijepa naša sa zemljom. Ali to je super, poslije bi nam pomagali podignuti državu, davali bi nam humanitarnu pomoć, osnovali bi nam vladu, oh, kako bih to volio…

[Kastic Goran]

Moj brale


Ti si onaj što uvijek ide glavom kroz zid
Od sve te droge izgubio si pamet i vid
Sreća je nešto što nećeš vidjeti ni čuti
Tebi kao i psima govore uvijek samo šuti
Ti ćeš u životu postati jednim velikim govnom
Kad-tad će te naći na dnu sa cipelom olovnom
Jer dužan si para i bogu i vragu
I za piz dopa prodat ćeš i svoju mamu dragu
Ti se budiš prije 7 jer te pere kriza
Razbijaš si glavu kako doći do piza
Po dućanima i kućama kradeš ljudima hranu
Želio bih te jednom zateći u svome stanu
Da ubijem u tebi to govno od života
Da ti pišam po grobu, bila bi divota
Ti vrijediš čak i od muhe manje
Nisi dostojan da jedeš tuđe sranje
I želim samo da mi se moje misli srede i vrate
Želim da umreš, moj jedini brate

Sve pjesmice ovdje napisane su stare bar 3 - 4 god, sad kad ih čitam su mi pomalo i smiješne ali eto....zašto da ih ne podijelim sa vama, znam da će mi i ove priče što ih pišem bit smiješne jednog dana.....

[Kastic Goran]

Rage against the machine

Oh kako mrzim sve one Holivudske face. Sve bih ja to pred zid. Gade mi se, ne mogu Vam u dovoljnoj mjeri iskazati svoj prijezir prema njima. Baš gledam reklame za buduću dodjelu oskara pa promatram sve one ušminkane face na ekranima. Sve bih ja njih zalio kantom vode pa da onda vidimo svu tu ljepotu i glamur. Lako je biti lijep ispod 3 cm šminke. Prokleti bili, općepoznata je činjenica da svatko ko ima IQ bar malo viši od sobne temperature može biti glumac. I takvi srolje zarađuju milijune glumatajući a 40 000 djece umire svaki dan jer nemaju onaj posrani jedan dolar dnevno koji bi ih nahranio. Važno se pojaviti tu i tamo na nekoj humanitarnoj akciji da se umiri savjest. To što se deseci tisuća troše dnevno na gluposti tipa – posljednji isprdak tamo nekog pederčine kreatora – to nema veze. Bah, mnogi od dokonih čitača ovih redaka moći će primjetiti moju ljutnju i nezadovoljstvo ali ja si ne mogu pomoći. U duši sam jebeni humanist. Vjerujem u čovjeka, čak sam član udruge koja promiče humane norme življenja.. Što da vam kažem, ja ne vjerujem u boga, vjerujem u čovjeka, ne želim politiku koja se brine za sebe i one oko sebe, želim politiku za dobrobit čovjeka. Antropocentrizam je moja nit vodilja, recite mi da sam lud, popljujte me ali ja vjerujem u ono što radim. Vjerujem da ću uspjeti nahraniti bar petoro od onih 40 soma što umiru svaki dan. To je moj cilj. Zvučat će prepotentno ali ja želim promijeniti svijet, želim iskorijeniti zlo. Ja sam idealista i sigurno sam ispred svog vremena ali jebe mi se. Srat ću i pljuvat sve ono trulo što troši gomile novca koji je neopravdano zarađen. Pritom ne mislim samo na glumce. Oni su samo vrh sante leda. Ima ih još gorih kao neki nazovi muzičari koji će napraviti sve kako bi skrenuli pažnju na sebe. Poštujem ljude koji su se svojim radom, znanjem ili umijećem uspjeli obogatiti. Njima skidam kapu ali one što su dali pičke ili šupka pa sad glumataju i sl., njih bih streljao bez milosti. Toliko o mom humanizmu. Idemo dalje, što se tiče političara, oni me posebno nerviraju. Sve bi ih natjerao da do zadnje lipe prikažu svoju imovinu i onda im ukinuo plaće. Za svaku kunu koja nema pokriće nakon mandata bi ih trpao po godinu dana u zatvor. Pa eto, ko voli politiku nek izvoli. Ma tako sam bijesan jer sam nemoćan, htio bih tako puno toga a moje su mogućnosti tako male. Neznam dali je um dar ili prokletsvo. Moj mozak nikada ne prestaje razmišljati. Ja se nikada ne mogu opustiti i ne razmišljati o ničemu. Mojom glavom neprestano lete nove misli i ideje. Ponekad bih tako volio da sam glup. Da ne razmišljam o ničemu, da odradim svojih 8 sati i odem kući na ručak i pivicu navečer. Da ponekad odem sa frendovima na tekmu, tu i tamo se napijem pa prebijem ženu. Ja spadam u onih 5 % muške populacije na svijetu koji mrze nogomet. I nogometaše prezirem, pogledajte samo koja se tu lova vrti oko ničega . Upravo smiješno gdje se troši lova na ovom svijetu dok tisuće umiru od gladi. Još sam nešto htio spomenuti ali moje su misli već davno odlutale u drugom smjeru…a jebiga, možda uspijem u svojoj namjeri … ako ožicam od Sorosa lovu.
Uglavnom, kao što sam oduvijek tvrdio - od živciranja i plakanja nikad ništa ( eventualno čir ili bolesno srce ) tako da bezuvjetno prekidam

[Kastic Goran]

P: Dobro veče gospodine, nismo baš oduševljeni druženjem sa Vama ali što se može.
O: Dobro veče, nezadovoljstvo je uzajamno
P: Dobro, što Vi u biti pokušavate ? Očito je da želite skrenuti pozornost na sebe.
Zbog čega to radite i zašto na taj način ?
O. Pa nije da želim skrenuti pozornost, krivo ste protumačili. Pokušavam samo ponuditi alternativu svakodnevnici.
P: Da, ali čini se da svim silama želite privući pozornost. Dali je Vaš pokušaj privlačenja pozornosti na neki način nadoknada i zadovoljenje nekih vlastitih frustracija. Ima li sve to nekog dubljeg korijena ?
O: Pa ako to Vi to kažete onda to zacijelo ima neku težinu.
P: Hm, ja imam osjećaj kao da se Vi u biti pokušavate sprdati i obmanjivati publiku.
O: Pa u jednu ruku ste u pravu. Valjda iz dosade pokušavam napraviti nešto. Iz ničega nešto.
P: Niste li razmišljali o nekim alternativama ovome što trenutno radite. Narod bi rekao : Idi bre pa se leči.
O: Mislim da niste kompetentni suditi o ničemu što nije od čokolade. Meni se čini da Vi pokušavate Vaše frustracije projicirati na svoje goste. Vidim da ste se dobro pripremili za naš sastanak.
P: Mislite na ove papire, hah, kakav ste Vi šarlatan i narcis. Ovo su papiri koje moram popuniti za kredit. Znao sam da će sa Vama biti uobičajeno dosadno pa ću to vrijeme iskoristiti za popunjavanje formulara. Bar neka korist.
O: Tako dakle, pokušavate me srozati do dna ? Dobro, onda mi objasnite ovo : Ja i prijatelj koji je priznat, hvaljen i nadasve kvalitetan pisac mnogih tekstova u domaćoj štampi, zamijenili smo nadimke. On je pod mojim nadimkom koji je za tu svrhu napravljen nov, ponudio publici svoje tekstove. Publika je letargična prema njegovim djelima dok sa druge strane ja dobivam priznanja za djela koja sam napisao pod njegovim nadimkom.
P: Dakle Vi ste izveli pravu, malu zavjeru
O: Pa ako Vi to kažete, to mora imati težinu s obzirom da Vi težite bar 120 kila.
P: Aha, dakle počeli smo sa osobnim vrijeđanjem. Dobro, Vi ste svinja.
O: Hvala, zaista ste ljubazni, Vi Vaše frustracije ispoljavate pred mnogoljudnom publikom pokušavajući dovesti sugovornike u neugodan položaj. Time želite poniziti sugovornika kako biste zadovoljili svoju taštinu. Zaista mizerno. Otac Vas je tukao ?
P: Ma što Vi znate, volio bih Vas vidjeti na svojem mjestu.
O: Oh, ali ja nebih nikako volio biti na Vašem mjestu. Pa vi imate posebnu stolicu jer ste predebeo.
P: Mislim da neću još dugo trpiti ovakvo vrijeđanje. Gospodine, suzdržite se Vaših komentara.
O: Ali Vi ste me pozvali, nisam ja kriv što ste se loše pripremili. Mogli ste umjesto obrazaca o kreditu ponijeti neke materijale za večerašnji intervju. Ili bar sendvič.
P: Mda, u pravu ste, nisam stigao jer mi je pobjegao autobus. Ispred nosa, a trčao sam koliko sam mogao.
O: He he he, zašto me ne iznenađuje što niste uspjeli. Ali opet, zar se u autobusu pripremate?
P: Pa….da. Zar je to čudno ?
O: Oh , ma neee, to je danas normalno.
P: Dobro, čemu Vaša mala zavjera ?
O: Pa eto, kao što rekoh, alternativa svakodnevnici.
P: Dobro, shavtili smo da očajnički želite privući pozornost i zaraditi priznanje. Koji su Vaši daljnji koraci ?
O: Pa sad planiram nešto novo. Iznervirat ću publiku. To uvijek pali. Ljudi vole one koje mrze. Time se hrane.
P: Kako to planirate izvesti ?
O: Pa jednostavno. Popljuvat ću sve, pobacat drvlje i kamenje. Dovoljno je spomenuti da mislim da se na ovom forumu okupljaju diletanti svake vrste. Ne želim spominjati imena. Oni sami dobro znaju o kome se radi. Jadnici koji pokušavaju pobjeći od svakodnevnice čitajui šrot po forumima. Sve su to vozači kamiona i tapetari, lakireri. Izgoreni mozgovi od kemikalija. Bolesnici, da ne kažem Bosanci. Kako inače opravdati sve te nebuloze. Kakva ironija. .
P: Dali ste svjesni da ćete navući gnjev javnosti takvim napisima ?
O: Kakve javnosti ? Zar ove šačice besposličara i zgubidana što nemaju pametnija posla pa čitaju kojekakve budalaštine? To su takvi dosadnjakovići da nemaju mozga posuditi pošteno štivo iz knjižnice nego gube vrijeme čitajući ovakve blezgarije. Poštedite me.
P: Dobro, vidjet ćemo kakve će biti reakcije.
O: Ma kakva reakcija. Dat ću ja tebi reakciju debeljko, vidi, imam čokoladu ! Biš je pojeo ha, buco ?
P: Gospodine, Vi ste kompletan luđak, ono što Vi izvodite je neshvatljivo. Kakvi Vas filmovi pucaju, to još nisam vidio. U ovih 14 dana otkad ste se pojavili na ovom forumu pokušali ste nas uvjeriti u svašta, kako da Vam sada vjerujemo nakon svih tih laži ?
O: Pa nikako, nema se tu šta vjerovati. Sve napisano je istina. To odgovorno tvrdim i stojim iza toga. Sve što sam ikada napisao je čista ISTINA.
P: Dobro, ne želim Vam uspjeha u daljnjem radu. Hvala na svemu..
O: Nema na čemu, vidimo se ponovo za tjedan dana debeljko.

[Kastic Goran]

Zašto mama ?


Moja me majka rodila kad sam bio jako mali
Čuvala me, pazila i trudila da ništa ne fali
Sa mamom sam kao dijete živio u sreći
Učila me samo dobro kad sam došao malo veći
Kad sam još porastao i krenuo u školu
Prvi put sam mamicu u krevetu vidio golu
Vidio sam kako se sa nekim ona jebe
Rekla mi je : sine, to se ne tiče tebe
I dolazili su stalno neki novi ljudi
Ona mi je govorila da to ne treba da me čudi
Moja će mamica i sa tvojim tatom leći
Shvatio sam da je kurva kad sam porastao još veći
Ja gledam TV a ona se u sobi tuca
Dok se meni jednog dana nije digla puca
Pojebao sam svoju majku i zaklao je žiletom
I danas sam puno sretniji kad živim sa tetom
Moj je mozak sjeban mama, a ti si zato kriva
Sad se možeš jebat kad više nisi živa

[Kastic Goran]

Kakav magarac sam morao biti da potrošim u 45 minuta novac koji sam krvavo zarađivao mjesec dana. A sve je krenulo kao i inače. Kavom u lokalnom kafiću. Moja je radna knjižica oduvijek bila đanferica. Nova, netaknuta. Nemam niti sat vremena radnog staža. Bar ne u radnoj knjižici. Na ovaj ili onaj način bih se snalazio te tako nalazio pare i živio Uvijek sam imao više love nego ekipa koja je radila normalne poslove. Moj moto je oduvijek bio - Bolje dinar u hladu nego 2 u radu – Toga sam se strogo pridržavao. Ponekad bih odradio koju turu na velikim brodovima. Tako sam vidio cijeli svijet i pritom zaradio... Taj dan u kafiću jedan poznanik mi je ponudio posao. On je svake godine odlazio mjesec dana u Italiju gdje bi brao jabuke za jednog privatnika.
Za 20 ili mjesec dana uzeo bi dobru lovu. Zapalio je i mene i tako sam se odlučio da krenem sa njim. Ne toliko radi love koliko radi promjene atmosfere. Već pola godine nisam mrdnuo iz grada i baš će mi dobro doći lagana promjena. A i te jabuke su negdje u planinama pa cu uživati malo u planinskome zraku. I tako smo mi krenuli u sjevernu Italiju, skroz u brda i planine. Znam da je bilo dosta visoko jer mi je zviždilo u ušima dok smo se vozili u autu. Volio sam planine oduvijek. Nešto ima u tim planinama, nešto što me oduvijek privlačilo. Volio sam se popesti sto više i onda promatrati. Gledati u daljinu. Najviše sam volio onaj oštar jutarnji zrak. Za lijepog sunčanog dana zubato sunce bi mi grijalo glavu dok se rosa cijedila niz jabuke koje smo brali.
Mjesec dana sam svaki isusov dan od 8 ujutro pa sve do 6 i po navečer brao usrane jabuke. Taj put sam ih zamrzio. U prosjeku bih ubrao barem tonu jabuka dnevno.
Samo branje nije toliko teško koliko je bila pizdarija penjati se na vrh stabla kako bih skinuo zadnju jabuku. Ma ni to nije bilo sranje. Najviše me smetao odnos koji sam imao sa gazdom imanja Tip je bio nevjerovatan sroljo. Stalno bi se nekog kurca pjenio na nas. Mislio je da će deranjem postići neki efekt. Naravno da je bio u zabludi. Tipa sam toliko zamrzio da sam ga skoro ubio. Držao sam mu škale dok se penjao na jedno stablo. Vidio sam kako škale polako ali sigurno kližu. Stablo je bilo na gadnoj strmini. U trenu mi je prošlo 100 misli kroz glavu. Sjetio sam se njegove svinjske face kako mi kenja i u tom trenu sam pustio škale i moj je gazda skoro pao. Glupan se uspio uhvatiti za stablo i to ga je spasilo od multiplih fraktura. Šteta što se nije polomio. Stvarno je bio glup. Tip nam je zabranjivao da pričamo dok radimo. Počelo ga je iritirati kako ga ismijavamo uz rad. Makar nije kužio naš jezik, znao je da seremo po njemu. A i bilo je materijala. Puno materijala.
Posebno kad nemaš kako drugačije prikratiti vrijeme. Tip je bio već u četrdesetima a još se nije ženio. Nije želio da mu žena uzme pola bogatstva. Tako je on razmišljao. I zato je debil još uvijek drkao. Sa 40 godina u guzici. Nevjerovatan tenkre. Spavali smo u garaži koju je debil od gazde malo preuredio kako bi ipak postojali koliki-toliki uvjeti za život. Život psa. Još uvijek se mogao osjetiti miris krumpira Navečer nakon posla, odlazili bi u obliznji kafić i tamo pili pive do kasnih sati. Dok smo imali love. Kad nam je nestalo love počeli smo se pomalo i dosađivat i nervirati. Sreća da su nam se jedan dan zatvorila ulazna vrata pa nismo mogli u kuću. Zato smo urlanjem dozvali tipa koji je živio iznad nas. On je sišao i otvorio nam ulaz u vežu koja vodi do naše garaže. Osjetili smo miris marihuane. Kod tipa je stalno dolazila neka ekipa. Do navečer je pdmah pao plan akcije.
Uletili smo kod tipa doma sa nekom bezveznom spikom i sa litrom rakije što smo je našli kod gazde u garaži. Tipa smo uvjerili da je to naša, domaća, jedinstvena u svijetu.. Na kraju smo se skompali sa tipom i dan danas taj dolazi kod mene po ljeti. Tip je bio sicilijanac iz mjesta Corleone. Jako mi se svidio. Bio je faca. Duvali smo kod njega svaku noć. On nam je nabavio i pis šita koji smo pušili tijekom dana za vrijeme posla. Kakav smijeh, šef nas gleda a mi pred njegovim očima duvamo a on ne kuži. I još mu se smijemo u facu. Kolko sam lud bio nisam si ponio rezervne robe. Mislio da ću dobiti neku tutu za rad. Čak i tako smrdlljiv i prljav uspio sam smuljati lokalnu dronfulju
koju sam karao zadnjih tjedan dana. Odlazio sam redovito na karačinu kod nje doma. Oprala mi je i robu. Čak sam od nje i posudio lovu koju joj nikad nisam vratio. Imali smo opet love za cugat . Riba me zvala sto puta nakon što sam se vratio kući ali nikada se nisam javio.
Ko mi je kriv kad se nisam sjetio dati krivi broj. Ovako bih se koji put slučajno javio i kad bi me ona zatražila, rekao bih da sam vani. Jedan put me napala tvrdeći da se pretvaram i da joj se namjerno ne želim javit. Nasmijao sam se . Kad mi je dojadilo rekao sam joj da sam otišao na brod i da ću se vratiti tek za dve godine. Popušila je tu nebulozu i više nikad nije zvala. Sve u svemu nije mi bilo ni toliko loše na jabukama. Usred sela sam na kamenom zidu napisao da je moj šef pederčina. Baš me zanima kako će izbrisati grafit sa kamena. Cijelo selo mu se smijalo. Vjerovatno se još uvijek smije. Kada smo završili posao šef nas je pošteno isplatio pritom gunđajuci. Bolje mu je bilo da je sve pošteno platio jer je lako mogao zaglaviti bolnicu. Mislim da je toga bio i svjestan. Kao što sam i ja bio svjestan da više nikad neću raditi za njega. Dobio sam dobru lovu za svoj rad.
Otprilike bar 5 – 6 prosječnih Hrvatskih plaća. Izgubio sam ih na ruletu iste večeri kad sam došao doma. Trebalo mi je 45 minuta. Psovao sam kao nikad. Svo to sranje sam trpio uzalud. Kakva sam ja budala. Ko mi je kriv kad sam ovisnik o kocki. To je najgora ovisnost. Kocka. Gora je od droge. Sa droge se možeš skinut. Sa kocke nikada. Prvo na što ja pomislim kada se ujutro probudim je rulet. Zamišljam se i vraćam nazad u stare dane kada sam u najnovijem Armanijevom odijelu sjedio u kazinu. Kao pravi gazda. Sjedim u fotelji i igram rulet. Konobar mi svako malo donosi viski sa ledom. U sebi imam pola grama koke. Pušim najbolje kubanske cigare... Cure oko stola me gledaju ispod oka i namiguju mi kada nešto osvojim . Kada se dovoljno opijem odvedem jednu od cura u hotelsku sobu Ona mi ga puši, ja sam toliko pijan da ne mogu ni jebat. Sve je oko mene lijepo i sjajno. Sve dok ima love, a kad nestane, onda se sve ubrzo pokvari. Tako i moje raspoloženje. Lova uvijek sve pokreće. Tako i rulet. I on se vrti oko love.

[Kastic Goran]

Ovo je priča o mom prijatelju kojem je život naglo krenuo nizbrdo. On je oduvijek bio kul tip i što je najvažnije, dobar u duši. Nikad nije previše pričao i možda sam ga zbog toga uvijek i cijenio. Kad bi ga čovjek malo bolje upoznao skužio bi da je u biti jedan od rijetkih istinskih prijatelja. A uvijek je spreman na šalu i na život gleda potpuno pozitivno. Ma on je u biti čista pozitiva. Ima 30 godina, prije 2 mjeseca je dobio drugo dijete. Razvalili smo se kao blagajne slaveći prinovu. Još taj dan sam primjetio da nije baš najboljeg raspoloženja. Nitko od prijatelja ga nije htio previše gnjaviti a ne vjerujem ni da su ostali primjetili. Ja sam ga ipak poznavao malo duže. Nakon 7 dana nije više izdržao i otišao je kod doktora na pregled. Nakon standardnog šutiranja od ovog do onog doktora i kojekakvih pregleda, ustanovljeno mu je da boluje od Multiple jebene skleroze. Naravno, teži oblik. Nezna se ni kako ni zašto. Ja znam, to je zato jer je predobar, nit pije, nit puši, ne drogira se, ne kurva i ne kocka, mislim da mu je najveći porok pizza ili masturbiranje, jedno od to dvoje. I tako su njemu doktori rekli odmah u glavu da će vrlo vjerovatno za 10 godina biti u kolicima, a i da ne vjeruju da će baš previše živjeti. Ne razumijem se puno u sve to ali nekako nisam ni želio vjerovati . Misliš da je sve to samo šala, to se ne može desiti nekome tvome, to su priče, sve će to proći, ustanovit će se da to nije istina ili čak i ako je, uvijek postoji nada za neki lijek, skupit će se lova za Švicu, ma nada zadnja umire pa se nekako tješiš ali ….tu priči nije kraj, čovjek se pomirio sa sudbinom i odlučio se hrabro i ustrajno liječiti pa možda i uspije poživjeti dovoljno dugo da ga se djeca sjećaju. Samo je to želio. Priznao mi je to jedne večeri dok smo razgovarali na terasi, nije mogao izdržati i počeo je plakati. Skrivao je sve od žene i malog djeteta jer njima nije rekao istinu o svojoj blesti. Nije želio da i oni pate. Ja sam bio jedan od rijetkih koji je znao istinu. Tješio sam ga i pomagao mu koliko sam god mogao ali tada se desilo ono što nitko nije mogao predvidjeti, to ga je skroz dotuklo. On je radio a žena je zauzeta čuvanjem male bebe pa je veće dijete od 4 godine čuvala baka. Dok je baka u trafici kupovala novine, mali se bezglavo zaletio preko ceste i poginuo na licu mjesta. Vozač nije bio kriv, vozio je normalnom brzinom, kočio je, pokušao skrenuti ali nije bilo spasa, nije čak bilo niti krvi. Samo iznutra, u tom malom, veselom tijelu. Obožavao sam tog malog, bio je toliko napredan za svoje godine i imao je spiku koju većina 6 – 7 godišnjaka nema.. Sada više nema ništa, pa čak niti oca. Moj frend je dobio poziv na posao da se nešto grozno desilo ali on nije pitao što. Mislim da je već znao, nitko nezna kako ali on je na neki način znao. Sjeo je u auto i otišao na najveću nizbrdicu u gradu. Zaletio se u stup rasvjete. Toliko je nesretan da nije ni poginuo nego je na aparatima koji ga održavaju na životu. Pitanje je samo kada će ga netko isključiti. Što reći … da ste ga upoznali prije par mjeseci rekli biste da je iznimno sretan čovjek. Imao je svoju obitelj, posao, stan, auto, on i žena su živjeli u sretnom braku već dugo godina…..ma sve je bilo onako kako treba a sada…
Ah, sva sreća da sam ovo izmislio jer je zaista crnjak…hehehe