Moje priče...

[Kastic Goran]

Pitam se što meni treba svo to sranje od informacija koje redovito dobivam ? Počevši od terorista, kojekakvih boleština pa sve do reklama za kolu. Bombardiraju me lažnim informacijama sa svih strana, teško je prosuditi što je istina a što samo usrani profit.. Pratim medije iz nekog neobjašnjivog razloga, nakon svakog dnevnika poručujem ženi da ga više neću gledati. Svako jutra, nakon što sam pročitao novine, bacam ih u koš za smeće i uvjeravam sebe da ih više ne trebam kupovati. Novine su uvijek klasika : prve strane su rezervirane za Sanadera., dalje krećemo sa muljažama i poskupljenjima iz zemlje, zatim lokalni lopovluk i krađa po regijama da bi se zatim prebacili na teroriste po svijetu, tu je redovito i kutak za debila Buša i američka sranja svakojake vrste.. Super mi je sredina iz novina, upravo sam preoduševljen dok čitam '' jedan dan u životu '' nekog tamo pederčine pjevača čija je mama puna love pa je odlučila da bi njen sinčić mogao pjevati, kad je već takav buco. Na sredini dnevnog tiska se obično nalaze i domaće folk/pop/kojvećkurac zvijezde koje su uuuuuvijek jaaaako zanimljive. Tu uvijek neko nekoga guziči, neko je kupio novi auto, neko se napio, netko ima novu frizuru…Kutak za big luzere je posebno zanimljiv za one koji nemaju svoj život pa vole gledati tuđi. Nakon što smo prošli sredinu novina, stižemo na ultrasuperzanimljiv dio koji svi zemljaci obožavaju čitati. Osoba sa najbujnijom maštom na kugli zemaljskoj nebi uspjela predvidjeti maštovitost naslova iz crne kronike. Ona je posebno zanimljiva zbog onog uvijek prešućivanog pravila utkanog u našu kulturu – meni je dobro al da susjedu crkne krava bilo bi bolje. Naša nacija voli da netko koga poznamo propadne. Nema boljeg nego pročitat kako ti je susjed iz kvarta otvorio firmu pa bankrotirao, uvijek nas veseli vijest o nekoj rastavi, tuči, sve je dobro dok nema krvi koja bi nam mogla pošpricati savjest.. Nakon crne slijedi sport, to se još i da čitat al je dozlaboga dosadno, inače ne mogu zaspat ako ne saznam rezultate šezdespetog kola osamnajste lige slavonsko primorske županije u hrkljušu. Zadnja strana novina je uredno ispunjena dnevnim šikaniranjima, bolestima, kojekakvim prijetnjama te demonstracijom ljudske gluposti na djelu. Ajde, bude i nekih zanimljivosti, malo tehnologije i druge điđe-miđe. Uglavnom, dnevni tisak je 80 % crnjak a slična je situacija i sa elektronskim medijima. E tu pak nemoš pobjeć od reklama ni da oćeš. Gledam TV pola sata na dan i u tom kratkom periodu mi uspiju oprat mozak. Svaki dan si kupim novi auto za 200 – 300 kn, razgovaram sa stricem u americi pola sata besplatno , kucu cistim tako da otvorim čep sredstva za čišćenje ispred kuće i sve odmah zablista. Gotovo je nevjerovatno kakve nam sve budalaštine serviraju a još je nevjerovatnije da ljudi to puše. Užasno je teško živjeti u današnje vrijeme i biti normalan. Najbolje je potpuno isključiti mozak, odradit svoju smjenu a poslije se utapati u alkoholu sa ekipom, dobro je tu i tamo prebit ženu i malo razbijat po kući, čisto da se žena ne okuraži previše pa da počne prigovarat …

[Kastic Goran]

Imao sam 9 godina, bijahu zadnji tjedni prije početka škole. Otac me odveo noni na selo i proveo sam tamo cijeli kolovoz . Uživao sam družeći se s prijateljima i rođacima. Često smo se dizali prije zore i odlazili malom batanom na pučinu. Uživali smo loveći ribe . Od žbica što bi ih skinuo sa noninog starog kišobrana i najlona za pecanje napravili bismo luk a preostale žbice iskoristili kao strijele. Znali smo imati dobar ulov. Uvečer smo se umorni vraćali kući a nona bi se veselila ribama što smo ih nosili. Nona se nije brinula za mene sve dok je sa nama bio Nikola. On se tek vratio iz vojske i rado nas je vodio uokolo po otoku koji je poznavao kao svoj džep. Imao je pravu podvodnu pušku i mogao je jako duboko zaroniti Ponekad bi nas Nikola odvezao do susjednih nenastanjenih otočića pa bi tamo ronili i lovili ribu cijeli dan. Jednom smo ostali prenoćiti pa nam je Nikola uvečer ispričao zanimljivu priču uz logorsku vatru. Nikola nam je pričao o bitkama što su se vodile oko otoka. Rekao nam je da su uskoci baš u ovom zaljevu iznenadili i potopili mletačku galiju koja nikada nije pronađena. Galija je prevozila zlato koje je potopljeno usred bitke. Zajedno sa zlatom život je izgubila čitava posada i putnici. Mnogi pustolovi su pokušavali pronaći ostatke ali nikada nije pronađen dokaz o potopljenoj galiji. Nakon što su dva ronioca poginula pokušavajući iskopati ostatke galije, zaljev je došao na zao glas. Legenda kaže da je zlato što ga je galija prevozila bilo ukleto. Navodno je to zlato opljačkano od fratra koji su ga stoljećima sakupljali. Mlečani su opljačkali samostan a zatim pobili fratre koji nisu željeli odati tajnu silnoga blaga što je skriveno na jednom od sjevernih Jadranskih otoka. Te večeri nisam mogao zaspati. Razmišljao sam o ukletom zlatu i fratrima .Kad su svi zaspali, otišao sam do mora, gledao sam u tminu i razmišljao o tajnama koje krije. Činilo mi se da kroz valove čujem duše galijota i ronioca koji su poginuli.. Priča mi se usjekla u pamćenje i uvijek sam tražio svakojake motive i načine da odem u famozni zaljev. Mnogi su me odgovarali uvjeravajući me da se igram sa prokletstvom Imao sam tada već 18 godina, prilikom jednog takvog izleta, u mulju u zaljevu sam primjetio odbljesak sunca. To me natjeralo da zaronim i pretražim to mjesto. Muku sam namučio dok sam uspio izroniti mali metalni predmet što se ljeskao na sunčevim zrakama. Kada sam površno očistio taj komadić metala, na njemu se moglo razabrati rimske brojke a bijaše lijepe žute boje., taj komadić sam odnio na ispitivanje, ispostavilo se da je to zlatnik star tisuću godina. To je natjeralo znanstvenike da ponovo otvore pitanje izranjanja ostataka misteriozne galije za koju nikad nije utvrđeno postoji li uistinu ili je to samo priča starih ljudi iz sela. Znanstvenici su pretpostavili da je zlatnik slučajno izgubljen na toj lokaciji i da nema veze sa potopljenom galijom. Postojala je i mogućnost da je zlatnik strujanjem mora nošen sa različitih lokacija. Profesionalni ronioci arheološkog muzeja izašli su na lokaciju i vršili iskop čitav dan. Ja sam ih promatrao sa površine i upućivao ih na mjesto gdje sam izronio zlatnik. Ronioci nisu uspjeli pronaći nikakve ostatke pa su odustali. Znanstvenici su odustali i zatvorili slučaj potopljene galije zauvijek. Ja sam znao da ću se opet vratiti u sada već '' moj '' zaljev. Tajanstveni zlatnik mi je promijenio život, postao sam profesionalni ronilac, vraćao sam se u moj zaljev još puno puta i nikada nisam ništa pronašao. Tada sam krenuo na odsluženje vojnog roka, nakon redovne obuke bio sam član elitne postrojbe zadužene za čuvanje predsjedničkih vila na Brijunima. Jednom prilikom, dok sam lupao stražu na istočnoj strani vile Jadranke, zabolio me trbuh od vojničke hrane. Trčao sam kroz šumu i tražio mjesto gdje ću se sakriti od šumarke koja je ispuhivala lišće sa staze. Dovikivala mi je nešto ali je nisam čuo od brujanja mašine. Trčeči sam došao da stare rimske bazilike Dok sam kenjao pored kamenih ostataka, na jednom od okrhnutih kamena primjetio sam nešto što mi je privuklo pozornost. Ostrugao sam površinski sloj i mogao razabrati da je na kamenu nešto bilo ucrtavano. Nakon što sam se više puta vraćao i čistio kamen i pokušavao shvatiti crtež, pretpostavio sam da se radi o nekakvoj karti. Problem je bio u tome što je bila potpuno nerazumljiva zato što je kamen bio odlomljen. Pokušavao sam pronaći fragmente kamena a bilo je pitanje nalaze li se uopće uokolo stare bazilike. Nakon što sam odslužio vojsku, nisam više mogao istraživati oko bazilike pa sam u raznim knjigama pokušavao pronaći nekakav podatak. Trag me odveo do drevne knjige što se nalazi u gradskome muzeju. Morao sam se napraviti idiot da bih mobitelom uslikao par zanimljivih stranica. Kustos me neugodnim tonom zamolio da nipošto ne diram izloške. Uspio sam uslikati par starinskih karata jadranskoga mora na kojima nisam pronašao ništa značajno. Nešto drugo je skrenulo moju pozornost. U muzeju sam primjetio zlatnik sličan mojemu. Pronađen je u starim rimskim iskopinama na malome Brijunu. To je bilo dovoljno da me potakne na daljnje istraživanje Nešto mi je govorilo da sam na dobrom putu kada sam pokucao na vrata starog oficira u penziji koji je u Titovo doba na Brijunima bio jedan od arhitekata. Imao je razne knjige i karte i rado mi ih je pokazao nakon par sastanaka. Bio je sretan da se netko zanima za njegov rad a činilo mi se i da je usamljen. Nije mi htio posuditi neke nacrte pa sam ih morao potajno uslikati ….

( nastavak sledeće godine )

[Kastic Goran]

Žena je čistila sobu neki dan pa iskopala pjesmicu što sam je napisao dok smo još bili zaljubljena dicad...

Ti si zora što rudi
zraka sunca jutrom što me budi
Tvoje oči što svijetle poput svijeće
ispunjaju me osjećajem sreće
Tvoj glas tako topao i mek
dio je ljepote tvoje tek
tvoje je lice glatko poput svile
tvoje su ruke tako nježne i mile
ti si lijepa kao najljepši cvijet
nebih te mijenjao za cijeli ovaj svijet
kad me gledaš, volim te sve jače
kad te nema, moja duša plače
svakoga dana volim te sve više
moje tijelo zbog tebe diše
moje srce kuca za tebe
jer volim te više od samoga sebe

[Kastic Goran]

Neki dan sam umro. Prvo sam sreo svoju mamu. Rekla mi je da sam bio dobar i da su mi sve oprostili. Nije mi bilo jasno ali onda se pojavio Tito. Sine, reci što te zanima, kazao mi je. Isprva sam se začudio što nosi najkice a ne adidas ali, o ukusima se ne raspravlja. Ovako je tekao naš razgovor :
Ja : Pa dobro, što mi se to desilo ?
Tito : Niš, ti si u pozitivi pa smo te uzeli da budeš malo kod nas. Vidim da te dole ne shvaćaju baš najbolje ali….ća ćeš će ćeš.
Ja : brodo ali…zar si ti bog ?
Tito : nema boga, mi smo svi bogovi , isto kao što si ti bio bog za života.
Ja : Ali kako to misliš druže Tile ?
Tito : svaki čovjek je kraljević a svaka žena je kraljevna, božica, carica, nazovi to kako hoćeš.. Jebiga, nismo vam mi krivi što toga niste svjesni nego trčite za lovom.
Ja : Hm, pa ja baš i nisam trčao za lovom, čak mi se čini da je ona trčala od mene…
Tito : Zato smo te i uzeli, jedan si od rijetkih koji je iznad materijalnoga, sviđa mi se tvoja prostodušnost i iskrenost. Napunit ćemo te pa vratiti dole, vjerujem da možeš nešto učiniti .
Ja : E al ja više ne idem nikamo, sviđa mi se ovo.
Tito : Vratiti ćeš se prije ili kasnije, mi ne idemo nikamo, osim toga, svi smo mi uvijek uz tebe.
JA : Kako to misliš Bepo ?
Tito : Hahahaha, dobar si, uvijek si me nasmijavao. Nitko me nije oslovio Bepo već par miljardi duša.
Ja : Kakve sad miljarde duša . Hm, imam dosta nedoumica, aj mi tito, druže Tito, lijepo objasni
Tito : Okej, kao što i sam ne vidiš, ovdje ne postoji ni prostor ni vrijeme. Postoji samo zajednička inteligencija. Mi se brinemo za duše. Nisi valjda mislio da je život samo put između dvije bolnice
Ja : Pa i nisam, mogao bih se roditi i van bolnice, i umrijeti isto.
Tito : ne palamudi, znaš što sam mislio.
Ja : mda, znao sam ja da neki qrac ima ali….šta kad ima tolko vjera i bogova pa se postavlja pitanje koj je onda bog pravi ???
Tito : ti si malo blesav, nema boga, imaš nas, dušebrižnike. Mi smo inteligencija koja upravlja svime Moraš se na zemlji dokazati, brinuti se za druge, davati sebe i dijeliti sreću i tek nakon par stotina mesa, ako ne usereš, moeš među dušebrižnike
Ja : Ovisi kolka vam je plata
Tito mi lupa zamišljenu ćušku….i smije se pritom.
Tito : aj se ipak malo uozbilji
Ja : dobro, ali ….
Tito : gle, imaš plus i minus, sve što radiš u životu je ili dobro ili loše, kad ti na kraju zbrojimo račun, ako si u plusu, super, ako ne…..hja, šta se može.
Ja : A šta ? Šta se desi
Tito : Niš, negativcima dajemo pileće mozgove, to im je kazna…..Pozitivci su uvijek prosvijetljeni. Eto vidiš kako se ti nisi bojao smrti….znao si da nešto ima i poslije, jel tako. Zar nije ružno živjeti u saznanju da si tako prolazan…to ti je kao smrtna fakin kazna u Kini. Osude te na smrt ali ti ne kažu kad će te ubiti. To može biti za par dana ali i za par godina. Okrutno jelda ?
JA : ma ono….i dalje ne kapim
Tito : daj da ti nacrtam. Ti zaspeš, čini ti se da je prošao trenutak a već si se probudio. Spavao si 8 sati a da nisi bio svjestan. Tako je i kad umreš. Zaspeš, dođeš kod nas na generalku pa te vratimo kad treba. Koj put okrenemo zemlju tri put a naši Dušani mirno spavaju.
Ja :.Kakvo okretanje zemlje, kakvi Dušani, pa tako se zove moj pas
Tito : Dušani su oni koji spavaju, tebe smo probudili pa si ti Biserko.
Ja . Pa dobro, što me budiste ? Bolje da sam spavo….
Tito : Okret zemlje ti je onaj period koji treba ljudima da od amebe prerastu u obliteratora. Kada ljudi useru zemlju, ona pukne pa sve opet jovo na novo.
Ja : Asti gospe, pa vi onda ne slavite rođendane.
Tito : Jok, ti slaviš, mi slavimo, vi slaviste, pluskvamperfekt od aorista u prezentu
Ja : al ga i ti kenjaš….
Tito : ej, ajmo mi na pivo
Ja .Vopi sada ?
Tito : trkni u Rodić po gajbu, jeftinije je
Ja : ahahaha, i vi gledali?
Tito : moraš znati da je ljudski vid namjerno ograničen. Mi smo u biti svuda oko ljudi ali nas oni ne vide. Zamisli da možeš vidjeti više. Uzimaš keks i stavljaš ga u usta a na njemu tisuće bacila. Nebi ti bilo baš prijatno. Kamoli da vidiš demone na svojim ramenima,i sluh ti je namjerno ograničen. Zamisli da iđeš leć a čuješ tipa kako hrče u susjednoj zgradi. Ili još bolje, čuješ bakterije kako plaze po tebi, hahahaha
Ja : e, to si dobro potego. Šta je na kraju istina U priči o vječnoj borbi između dobra i zla ?
Tito : nema zla ako si ga sam ne stvoriš. Zlo je u tebi, ili nije. Biraj.
Ja : dosta zanimljiva teorija. U praksi je druga priča. Zlo ti uvijek čini netko drugi
Tito : dobro, neki ljudi su zli. Tu se ništa ne može.
JA : E baš ste mi vi neka inteligencija….moram to malo prožvakat.

[Kastic Goran]

Ponekad je ljepše vjerovati da nema ničega iznad nas, da nema nekog višeg suda na kojem se sve zbraja i oduzima. Poznata je ona stara izreka koja kaže da se sve vraća i plaća. To je neprijeporna istina i onaj ko u to ne vjeruje je ograničen. Sve što smo ikad napravili ili rekli, dobro ili loše, sve se to piše u nebeskim knjigama. Otkad je čovjeka, postoji i vjera. U današnje vrijeme ta je vjera postala toliko iskrivljena da su ljudi neodlučni. Teško im je povjerovati da postoji neka viša inteligencija koja dopušta ovakva sranja na svijetu. Pogledajte samo Buša i Ameriku. Ti su u stanju izazvati rat i pobiti tisuće ljudi radi profita i usranog kapitala. Još je Marx izjavio da je kapital živa stvar i imao je potpuno pravo. Ako će milijun eura preko 20 mrtvih narasti na dva milijuna, to je opravdano. To je realno stanje sadašnjosti, slika našeg svijeta koji ne preže od ničeg zbog fakin profita. Ovaj svijet je postao potpuno materijalistički. Danas ljudi prvo gledaju u robu što je nosiš na sebi, tek poslije u facu ili oči. Ako ih zadovolji tvoj outfit, oči nisu toliko važne. Primjer su razne sponzoruše, praktički, to su kurve. Jes da se karaju samo sa jednim tipom ali ostaje činjenica da se karaju zbog love.. Mislim da su svijetom zavladale iskrivljene vrijednosti. Materijalističko je prevladalo nad duhovnim i to će nam doći glave. U to možete biti sigurni. Neće nam suditi ni bog ni alah a bogami ni buda. Vjera je uvjetovana mjestom rođenja i to je neosporna činjenica ali važno je da vjera postoji, važno je da još uvijek na svijetu ima ljudi koji cijene moral i poštenje iznad svega. To je jedino važno na ovom usranom svijetu, činiti dobro drugima, pomoći ljudima u nevolji, Biti dobra osoba čista srca . Vrlo je lako prepoznati sretnog čovjeka. On svoju sreću dijeli drugima i to ga još više ispunjava , tužni su ljudi koji žive u zabludi i pokušavaju novcem kupiti sreću. To su jadnici koji misle da će biti sretni ako imaju bijesno auto ili najskuplji mobitel. Ipak , ne treba ni takve osuđivati, možda je lakše vjerovati da nema ničega, da se ne treba truditi biti moralan jer ćemo svi prije ili kasnije završiti pod zemljom. Zato ljudi gaze sve pred sobom radi osobnog interesa. Takvi nas ljudi uvjeravaju da je čovjek nastao od majmuna. Ako se malo osvrnemo oko sebe uvjerit ćemo se da to ne može biti istina. Ovaj svijet je pre savršeno dizajniran da bi mogao samo tako i slučajno nastati. Ako pogledamo u sebe, možemo sa sto postotnom sigurnošću ustvrditi da smo nastali kao nečija kreacija. Kreacija neke više inteligencije koja se pobrinula da besprijekorno funkcioniramo u ovom našem kompliciranom svijetu. Uzmite za primjer najpoznatijeg svjetskog ateista, čovjeka na čije su se radove pozivali mnogi teoretičari evolucije i mnogi zadrti ateisti. Taj isti čovjek je nakon što je pročitan ljudski genom izjavio da su svi njegovi prijašnji radovi '' out of date '' i da jednostavno mora postojati neka viša inteligencija koja nas je stvorila. Ako idete i sami malo istraživati, ne možete ne naići na pitanja na koja evolucijska teorija nema odgovor. Puno je toga nerazjašnjenog ali nemojte si time razbijati glavu. Budite dobri, pošteni i moralni, volite svoje bližnje i sve ljude oko sebe i čuvajte našu zajedničku majku prirodu i sva njena bića. Volite se ljudi, u ljubavi je spas. Jedan naučnik je vršio ispitivanje utjecaja ljudske hrane na kuniće, raspodijelio je po 4 kunića u 5 istih kaveza Hranio ih je istom hranom i svi kunići su imali apsolutno identične životne uvjete. Svi kunići su se proporcionalno debljali osim kunića iz prvog kaveza koji su uporno ostajali isti čak i nakon par tjedana ispitivanja. Znanstvenici nisu mogli dokučiti što je to što sprečava kuniće iz prvog kaveza da se debljaju unatoč istim životnim uvjetima. Jedne večeri, znanstvenik je prolazio noću pokraj laboratorija i primjetio je svjetlo na prozoru. Ustanovljeno je da je noćna čuvarica laboratorija zbog dosade svake noći po 10 minuta mazila kuniće iz prvog kaveza, one kuniće koji se nisu debljali. Zar je moguće da se nisu debljali samo zbog malo ljubavi ?

[Kastic Goran]

I tako smo ponovo odlučili u našoj emisijici ugostiti uvaženog nam predsjednika vlade,gospodina, naime, Sanadera …špica se vrti uz dramatičnu muziku, pale se vjetla u studiju , voditelj i Ivo uljudno pozdravljaju gledateljstvo.Nakon kraće uvodne riječi voditelj upućuje pitanje Ivi :dobro, Ivo, hoćemo li mi ikad naprijed ? ljudi se sve više bune,sve je teže živjeti, čini se da smo mi država umjetnika, najnovija umjetnost se zove " umjetnost preživljavanja "
Sanader : Naša je vlada u ovome mandatu bla bla bla, počinje tiradu svojih uspjeha iskrivljujući stvarnu sliku stanja države, voditelj zijeva i nešto dovikuje Ivi iza leđa. U kadar ulazi Ivin podbradak kako se trese dok on blagoglagovljivo i nevjerovatno elokventno laže…
Voditelj : dobro, Ivo , mani me tvojih laži, gledateljstvo zanimaju konkretne činjenice, kada će nam napokon porasti standard ? Kada će nam se povećati plaće ? Sanader opet počinje tiradu međutim voditelj namiguje kamermanu našto se Ivi isključuje ton u mikrofonu. Ivo ispada smiješan dok sere a ništa se ne čuje.Voditelj se smije a Ivoje zbunjen. Javlja se gledatelj uživo telefonom, voditelj ga pušta u eter, gledatelj očito razdraženim glasom urla tako da sve odjekuje studiom : Sanaderu, pičk……….mater……jeb……govn…..lopov…..nakur…..,zašto više nemamo marendu ? Znaš li ti Gnjivo da mi više ne marendamo ? 25 godina radim i dobivam pare za marendu ali sada mi to više ne treba, znaš li ti Gnjivo da sam ja popušio 500 i kusur kuna na plaći zbog toga ?
Sanader je sav zbunjen novonastalom situacijom, okreće se oko sebe dok gledatelj prijeti drvljem i kamenjem, između ostalog spominje i svoj dolazak u studio kako bi se najeb….majk……svinj…..,čuje se zvuk zalupljene slušalice i prekinute linije, Sanader guta knedle i pokušava razlabaviti kravatu koja ga odjednom steže. Pokušava nagovoriti šapatom voditelja da pusti reklame međutim, voditelj se glasno dere : Što ? da pustim reklame pa da cijenjeno gledateljstvo ostane uskraćeno za tvoj neugodnjak? Sanader se diže i odlučno prijeti svojim odlaskom, voditelj ga spušta nazad u sjedalicu i perverzno mirnim glasom sa luđačkim sjajem u očima zamoljava Ivu da ostane sjediti. Sanader sad prijeti tužbama i policijom, međutim, voditelj u eter pušta čovjeka koji se predstavlja kao policajac, on se obraća Ivi : slušaj, sroljo,i ja sam isto marendao dok mi ti to nisi oduzeo, u dve godine plaća mi je pala za više od tisuću kuna, zar očekuješ da ću tebe doći spašavati ? zar je pošteno da ja za tri tisućaka obavljam posao zbog kojeg me svi osim kolega mrze ? zar moram naplaćivati ljudima kazne za tvoje zakone, tjerati ih da pušu u balone zbog tvojih faking zakona, 98 % ljudi u državi je protiv zakona o nula usranih promila ali nema veze dok ti za to dobivaš lovu, da Ivo, zna se, vlada krade lovu naveliko a onda se zgražate što policajčići primaju mito od sto kuna zbog pojasa ili 0,2 promila ?tebe to čudi pa razapinješ takve jadnike a one face što muljaju kile horsa i koke pod okriljem policije puštaš jer je to tebi živa lova, lova kojom ćeš napuniti rezervar svoje 745-ice, auta koji mjesečno popije cijelu moju plaću …..mjktjbmlpvsk, koliko li je puta poskupio benz u ovih god dana dok naše plaće uporno padaju ? ma i ja dolazim Ivo, dolazim u studio, ševit ću te pendrekom u prkno, majke mi…..opet se čuje zvuk prekinute linije. Ivo se sada osvrće oko sebe dok mu lice odražava krajnju neugodu. Pravda se da nije on kriv što se moraju krpati rupe od prošle vlade ,opet počinje tiradu međutim voditelj namiguje našto se gasi ton u Ivinom mikrofonu. Sada se umjesto Ivinog glasa čuju poluartikulirani zvukovi, čuje se nešto kao :gnojignojignojignoji,lažilažilaži,seriseriseriseri, …..Ivo shvaća što se dešava, na čelu mu izbijaju krupne graške znoja, ispod pazuha se polako nazire jezero, čini se da je danas štedio na antiperspirantu. Opet se pridiže međutim ovaj put mu voditelj lupa ćuškicu pritom ga provocirajući : Ivo, pa za tebe se zna da si gejčina, nisi se valjda usro od pendreka u prkno ? Činjenica je da si zaista elokventan, čestitam, voditelj ustaje i pruža Ivi ruku, Ivo prima ruku našto je voditelj izmiče i ponovo mu lupa ćuškicu, Ivin se obraz sad već zacrvenio, voditelj se kikoće i nastavlja : Ivo, jebe se meni za patriotizam i za sva ona sranja kojima nas obmanjuješ, mi jednostavno hoćemo veće plaće a ti nam ih smanjuješ i još uporno izmišljaš načine kako nam oduzeti više i više. Što je sljedeće? sad ćete nam usrati i zdravstvo ? Zar ćemo morati plaćati da umremo ?Što je sa penzićima ? Zavlačit ćete ih dok ne krepaju ? Što ćete nam novo uvesti da plaćamo ? Da vidimo, najbolje je nešto što se mora a još je besplatno....jel ostalo išta takvog u nas ? imam ideju, počnite naplaćivat školu djeci... U studio ulaze bijesni gledatelji, nakon kraćeg mrcvarenja, nabijaju Ivu na kolac i okreću ga na ražnju koji je specijalno za ovu priliku pripremljen u studiju. Ivo izgleda upravo predivno dok se okreće sa jabukom u ustima….gledajte nasu idućem naletu kada ćemo ponovo ugostiti neko mudo….šou mast go on

[Kastic Goran]

Rođen sam kao vrlo mlad ali kasnije, kao nešto malo stariji, živio sam par stotina metara dalje od cigića. Znali smo se iz viđenja i pozdravljao sam se sa nekim đipsijima vršnjacima. Sa nekima sam sklapao sitne biznise kasnije kad sam već stasao u mladog motoristu sa tek položenom BSM vozačkom. Uglavnom, odavno sam se preselio iz kvarta gdje su živjeli cigići i sada sam bio u drugom kvartu u kojem su obitavali nki drugi banditosi koji su bili zakačeni sa cigićima. Tako su mene cigići jednom prilikom spazili sa novom bandom i popizdili. Tražili su me mjesecima po gradu, morao sam izbjegavati omiljene diskače samo da ne dobijem po pičci. Jednom prilikom, šetao sam po korzu kadli ispred sebe spazim grupicu gancija. Odmah su me ubrali i počeli se derat " sočore a dafčida " i slične pizdarije. Okrenuo sam se da ću rizlu na drugu stranu ali kurčina. Sa druge strane još veća grupa đipsija koji idu prema meni. Već sam vidio kako me cipelare kadli se odjednom pojavio moj spas...tko drugi nego autobus. Taj divni gradski prijevoz što vozi s kraja na kraj grada spasio je moje mlado i nevino dupe. Švercao sam se valjda u 80 % slučajeva ali taj put sam imao kartu. Čak je još nevjerovatnije da je taj put u busu bio i kondukter. Inače ga nikad nema ali taj put je bio poslan od Alaha da spasi moje neobrezano spolovilo od višestrukih hematoma. Đipsiji su jurnuli zamnom ali nisu imali kartu pa ih je kondukter pocitio van. Derali su se ko ludi i prijetili mi " hajkaribengote hasmokar " i sve tako nešto, međutim, a bogami i maltene, ja sam im se nasmijao kroz prozor, nije to bio pravi osmjeh nego nekako više olakšanjem izazvano nakrivljenje usana.

[Kastic Goran]

Toliko sam se puta opekao i sve uzalud, nikada se neću opametiti i naučiti ponašati prema ženama. Počinjem vjerovati da je to nemoguće. Čak sam počeo razmišljati o tome da se bacim u gejeve. Bar se možeš pošteno potuć kad se posvađaš sa dečkom a mogu mislit kakav je pomirbeni seks nakon tuče ! Kod žena je uvijek ista priča, jedno misle, drugo rade a treće govore. Pa se ti snađi. Koliko god se trudio razumjeti ih - to je nemoguće. Koliko god se trudio udovoljiti im, uvijek će ti predbacit nešto, neku sitnicu za kojom se inače nebi ni okrenuo. E baš oko te sitnice će ti žensko iskopat neviđeno sranje. I uvijek tako. Ponekad mi je usred svađe smiješno, ne mogu a da se ne počnem smijat i onda napravim još veće sranje. Kako ostat hladan kad se moraš opravdavat za nešto što ti je apsoštrumfno irelevantno i trivijalno ? Nešto tebi totalno nebitno, glupa sitnica, detaljčić…e tu leži sranje. Ima neka izreka koja kaže '' Žene imaju problem za svako rješenje '' . S tim se u potpunosti slažem. A i veze su mi u globalu smiješne. U početku je, naravno, sve prekrasno. Obavezno maštamo o kućici u cvijeću i čoporu djece. Možeš glumit bolje nego De Niro ali uzalud jer je upravo fascinantna sposobnost žena u pronalaženju i isticanju loših osobina kod muškaraca. Problemi nastaju kad ti prvi put prdneš. Ona će reći da joj to ne smeta ali, naravno, ne misli tako. U sebi ona misli da si bezobrazna svinja i šporkulja kojoj nije stalo do nje. Jedan moj frend prdežom određuje kvalitetu veze. Ako mu se cura jako sviđa onda se suzdržava mjesec-dva a ako mu nije previše napeta onda ga odvali već na drugom-trećem sastanku. I to onako cinički, dok je sa smiješkom gleda u oči. Najbolje se odmah dobro isprdit, nek zna s kime ima posla. Koliko god to one mrzile, bolje je to odmah riješit nego stiskat ili svakih par minuta ići u wc. Uglavnom, najbolji u vezama su prekidi. Skoro uvijek su gadni i komplicirani. Ima ih više vrsta. Kad se jedna strana ohladi, druga je jebena stranka i pati. To je gadno za onog drugog. Kad se oboje ohladite, to je najlakše. Prekinete i padne vam oboma kamen sa srca. Takvih je prekida najmanje. Najgluplji su oni prekidi kad se ti i ona volite ali vas neka viša sila ili neki nevjerovatno glupi razlog sprečava i koči vašu sreću. Po defaultu takve razloge iznalaze žene. Ti ne vjeruješ da se to dešava ali poučen iskustvom svađa oko ničega znaš da je to istina. Ponekad ti se može činiti da je sve to neki reality show ili candid camera dok je slušaš kako ti govori '' …bolje je tako, i sam to znaš, shvatit ćeš vremenom itd…'' ali na kraju shvatiš da je sve to zbilja. Ponekad ti dođe da se nasmiješ i zapitaš ju dali se šali ali onda si napravio još veće sranje. Ako je to uopće moguće. Mislim da žene već unaprijed imaju isplanirano sranje u glavi. Sve tvoje grijehe zapisuju u mali notesić, kao onaj od Broja jedan iz Alan Forda, i onda ti po potrebi određeno sranje posluže i serviraju pod nos. Nemoguće je ne napraviti sranje. Čak i ako si taj dan došao po nju sa buketom ruža, odveo je limuzinom u najskuplji restoran gdje ste jeli pohane čovječje ribice, poklonio joj dijamantnu tijaru, unajmio Stonse da sviraju pored stola, ona će ti zamjeriti što joj nisi pridržao kaput dok se oblačila. Nema veze to što si ti baš u tom trenu plaćao račun ili nešto obavljao, grijeh je tu. Nakon nekog vremena shvatiš da su sve žene u biti iste. U početku se pretvaraju ali prije ili kasnije postanu Zelde. Tako sam prozvao kumovu ženu i taj mi naziv baš nekako najviše paše za 90 % žena. Onih 10 % koje nisu Zelde su odavno zauzete a srećkovići koji su ih uboli ni sami nisu svjesni koje su guzice. Žena koja nije Zelda je u biti muško sa pičkom. Ne opterećuje se sitnicama,i nema notesić Broja jedan. Ukratko - ne gnjavi bezveze. Najčešće su to prave ljepotice sa svim atributima, vrijedne i uspješne u svakom pogledu. Znam par takvih žena i ponekad noću tiho grcam i plačem zato što nikako da i ja nađem jednu…

[Kastic Goran]

Draga Kate !

Nadam se da nećeš pročitati ovo pismo nego ga samo baciti u smeće. Moram ti ovo napisati jer sam ostao nedorečen kao i puno puta u razgovoru sa tobom. To je zato jer ti voliš pričati i voliš da te netko sluša a misliš još i da si uvijek u pravu i da sve najbolje znaš. E pa znaj još i ovo : povrijedila si me. Kolko god se ja pravio tvrd i koliko god ti mislila da mi nije stalo do tebe, prevarila si se. Ja znam da imam problema sa pokazivanjem svojih emocija, znam da ponekad djelujem hladan ali znaj da iznutra nije tako. Zato i patim otkad si odlučila da je bolje da ne budemo zajedno. Nek ti bude, znaj da ću te preboljeti ali ti nikad nećeš znati da sam te bio spreman voljeti zauvijek. Bio bih ti skinuo zvijezde s neba da si htjela, nikada te nebih povrijedio ili prevario. Uvijek sam ti bio prokleto iskren i sad zbog toga i patim. Ovaj put sam naučio školu. Umjesto da se potpuno otvorim i sve iskreno kažem, drugi puta ću šutjeti. Ja sam romantična budala koja uvijek uči na teži način, još uvijek vjerujem u bajke o sretnoj i vječnoj ljubavi. Osim razuma, i moje je srce smotano, da ne kažem glupo, pa se tako olako zaljubljuje i ne sluša glas razuma. Onaj isti glas koji mi je poručivao da se ne zalijećem, glas koji nije vjerovao svemu onome što si ti tako slatkorječivo planirala o našoj budućnosti. Svejedno, hvala ti na svim onim lijepim trenucima koje sam uživao sa tobom. Ne zamjeram ti što si prekinula našu vezu. Još uvijek te volim i zato želim da budeš sretna. Bolje je da nikad nisi saznala koliko je duboka moja ljubav. Da, toliko sam glup i slijep ali i to će proći. Ti zaslužuješ nekog boljeg, nekog ko će te u potpunosti ispuniti. Zaslužuješ svoje savršenstvo u koje toliko slijepo vjeruješ. Nebih želio da se opečeš i saznaš da savršenstvo ne postoji. Nebih želio niti da shvatiš da si prošla pokraj sreće a sada se moraš zadovoljiti sa manjim…Iskreno iz srca – želim ti svu sreću svijeta. Zbogom zauvijek…

E al ga i ja mogu srat kad me volja Sve ovo gore se može svesti na jednu jednostavnu rečenicu. Žao mi je al' jebiga. Ili umjesto pisma poslat sms : sori ( obavezan smajli ) Još jedna u nizu, so what ? Istina je da su prekidi skoro uvijek bed ali to se da riješiti pivčinom. Možda i ludim gljivama? Probao sam ih jednom, stvarno su mi proširile obzore i um. Čitao sam da su manje štetne za blentaru od aspirina ejjj !!! A tako lijepo pročiste čakre, expandiraju ti um van granica lubanje, osjećaš da letiš na mislima dok gledaš prirodu kako se nadmoćno prostire dokle pogled seže. Udahneš punim plućima dok halucinirajući pišaš po kamenju i promatraš to božanstvo oko sebe. I zar da se onda gnjavim nekim tričarijama ? Zar da mijenjam podrig za prdac ? Lijepo kaže zen da si izađeš iz mozga i onda pogledaš misli. Tek tada možeš shvatiti koliko si ograničen. Tada možeš uživati u vjetru. No dobro...odojak na sendvič sa mortadelom

[Kastic Goran]

Jedne večeri, godine gospodnje te i te, dana tog i tog, vraćao sam se sa 3 promila u krvi iz diska. Oko mene je bila četa prijatelja koji su pokušavali nešto otpjevati ali im nije baš uspjevalo. Jedino su uspjeli isprovocirat stariju šjoru, lokalnu oštrokonđu koja se pojavila na prozoru i lavorom šporke vode zalila onih par nevinih nesretnika koji nisu pjevali. Dok sam bauljao putem prema pekari, prišla mi je ona. U trenu sam pao na 1 promil a oči su mi se zacaklile dok sam gledao Ane kako me svileno nježnim glasom pita dali je poznam. Ne sjećam se što sam odgovorio ali znam da sam putem do pekare besramno gledao u njezinu guzicu. Kasnije smo se ja I Ane zajedno vraćali u selo. Sjećam se da je spominjala noćno kupanje i to mi je bilo dosta za sutrašnje ranojutarnje onanisanje. Nisam je vidio tjedan dana a onda se pojavila u subotu dok sam pišao iza mesnice. Nagovarala me 10-tak minuta dok nisam pokleknuo, besramno odjebao prijatelje koji su me čekali i otišao sa njom i njezinim prijateljicama na noćno kupanje. Uživao sam gledajući je u polumraku kako se skida. Nećkao sam se za kupanje ali me ona odvukla… mogla je raditi samnom što je htjela, uživao sam kao nikad dok smo se kupali na mjesečini. Odvukao sam je u duboko i molio boga da je uhvati grč pa da je ja mogu spasit i ispast Rambo. Smetale su me njezine prijateljice i još neki dečki što su se pobacali u more. Želio sam da smo sami na mjesečini. Zaljubio sam se u Ane do ušiju što je bio svojevrstan problem. Ona je, naime, bila oženjena i imala je dijete. Bila je starija od mene 8 godina ali to me nije nimalo smetalo. Znao sam da je došla sama na školj a da joj je muž ostao u gradu sa djetetom. Mislio sam da nemam nikakve šanse kod nje sve dok me na fešti nije pozvala na stranu da popričamo. Pričala mi je o tome kako ne voli svog muža i da je s njim u braku samo zbog malog. U roku od 5 minuta uvalila mi je jezičinu do grla dok se još nisam ni snašao. Pitala me nakon sočnog poljupca zašto to radim a ja sam slijegao ramenima. Nisam znao što bih joj rekao. Uživao sam u njenim zagrljajima i poljupcima i molio boga da vrijeme stane. Topio sam se pri svakom njenom dodiru. Poslala mi je poruku drugi dan predvečer, cijeli dan sam čekao tu poruku grizući nokte. U poruci je pisalo : '' Ča činiš ? ''. Odgovorio sam joj odmah da ne prestajem misliti na nju i sjebao situaciju. Ane nije voljela da joj govorim kako je volim. Ona je voljela obrnuto. Shvatio sam to u narednim danima preko silnih poruka. Kada bih joj napisao da je volim, odjebavala bi me pa sam prešao na drugu taktiku. Pisao bih joj da se moramo rastati i da naša veza nema smisla pa bi me onda pozivala na ponoćne sastanke. Morali smo tajiti našu vezu i u tome je bilo neke dodatne draži. Morao sam se iskradati iz društva tvrdeći da idem pišati te zatim nestajao na par sati. Sastajali smo se uvijek noću na kupalištu ili obližnjim pjacalima. Ljubili smo se strastveno i mazili. Jednom prilikom, odvela me ispred diska koji je te večeri bio zatvoren. Počela me ljubiti i pitala me dali želim da mi ga popuši. Naravno, pristao sam i legao se nasred puta. Pušila mi ga je dugo i sočno, ne mareći što nas ljudi mogu vidjeti sa prozora okolnih kuća. Bila je stvarno luda i vatrena. Večer kasnije je pokleknula dok sam joj otkopčavao šlic, nije me odgurivala kao inače nego me čak vukla prema dolje i namještavala mi se. Počeo sam je lizati i na tome stao. Od silne želje mi se smrzla moja muškost. Pokušao sam se izvući na spiku ali shvatio sam da me ubrala kad je zapitala dali sam peder. Iduće večeri bila je fešta, popio sam 10-tak piva i potegao malo bijelog. Pozvala me sms-om u mrak na obali i opalila mi šamarčinu kad sam joj priznao svoje grijehe. Te večeri se nije htjela mazit nego samo razgovarati. Otvorla mi je svoju dušu i rekla da ima hepatitis. Pokupila ga je od nekog đankija s kojim se par put poševila dok je još bila klinka. Misli su mi se rojile glavom ali nisam joj ništa rekao, uništila mi je večer a možda i život. Idućeg jutra probudio sam se rano. Bio sam uplašen, ljut i razočaran. Kao da sam znao da nešto mora ne valjati u cijeloj toj priči. Razmišljao sam o tome kako ću morati živjeti sa hepatitisom do kraja života. Razmišljao sam o tome kakva kučka mora biti žena koja ti svjesno i namjerno prenese takvu bolest. U razmišljanju me prekinula njena poruka. Pisala mi je da se šalila o svemu jer mi se htjela osvetiti zbog bijelog. Neki njezin bratić je zaglavio komunu pa je ona imala paranoju. Te večeri sam se zgazio još gore samo joj ovaj put nisam ništa rekao. Sutradan sam kretao nazad u svoju provinciju i znao sam da je neću više vidjeti. Slika mi je preskakala od pijanstva dok sam je čekao na obali. Već se polako danilo kad je napokon došla. Nije bila baš raspložena za maženje a ja sam popio viagru za svaki slučaj. Prvom sam joj prilikom uvalio jezičinu i prstenjaka pa se napalila i počela me otkopčavati. Rekla je da hoće da joj ga malo stavim. Jebali smo se nasred ceste, već se bilo potpuno razdanilo. Svako nas je mogao vidjeti ali nas nije bilo briga. Uživali smo prvi i zadnji put u pravom sexu, možda čak i ljubavi. 3 sata kasnije, otputovao sam brodom i više je nikad nisam vidio. Još uvijek si šaljemo poruke ali sve rjeđe i rjeđe…svejedno, nikada je neću zaboraviti.

[Kastic Goran]

Zelda je žena koju gledaš i trpiš svaki dan. Bilo ti je lijepo s njom prvih mjesec-dva, čak i duže, ovisno koliko dugo se pretvarala, ali čim te osvojila i vezala pokazala je zmijski jezik. Ti se uvjeravaš da to nije tako ali negdje duboko u sebi znaš da je. Ima nešto u muškom umu što nas tjera da ostanemo vezani. Valjda taj osjećaj da ti netko mora kenjat i da ćeš ionako naletjet na drugu Zeldu. To i nije daleko od istine kada se uzme u obzir da mali postotak žena nisu Zelde. Uglavnom, Zelda ti kenja za svaku glupost, čak i unaprijed. Ako i nisi napravio sranje, mogao bi. Ona to predviđa i to u najcrnjoj mogućoj izvedbi. Ponekad ti se čini da bi Zelda bila nepresušan izvor scenarija za sapunice meksičke produkcije. Zelda hoće da joj čitaš misli. Ona kaže ne a u biti misli da. Ti moraš znati da ona misli da a ako joj nisi u stanju pročitati misli i shvatiti da ona želi da, e onda si opet kriv. Tebi nije jasno zašto ona jednostavno ne kaže da ali to je nemoguće. Ti moraš čitati njene misli jer si inače kriv što je ne razumiješ. Kad ne dođeš na vrijeme kući jer si se zapio sa ekipom, znaš da ti neće kenjat. Ona će to napravit suptilnije, sutradan, dok tebi glava puca po šavovima i dok više boli.Možda čak i preksutra ali nećeš se izvuć. Zelda ne može izdržat a da ne kenja bez potrebe. Ona bi crkla da šuti. Svaka Zelda ima notes Broja jedan iz Alan Forda. Zelda nikad ne zaboravlja niti jedan tvoj grijeh. Da se nekako na tvojim grijesima može naučit fakultet, Zelda bi bila jebeni akademik. Kada jednom oženiš Zeldu i dobiješ dijete, tek onda si najebao. Ona ti zamjera što je bila u bolnici i rađala a ti si se okolo napijao slaveći rođenje svoga sina. Čak i ako si bio s njom na porodu, nisi smio dopustit da te potjeraju iz bolnice.Ona je na porođajnom i čuva dijete ali ti predbacuje jer ga ti ne čuvaš. Kad ga ti ipak čuvaš a dijete slučajno zaplače, ona ti ga otme iz ruku predbacujući ti da ga namjerno zapostavljaš samo zato da bi ga ona morala pazit. Zelda ti zamjera što mora dojit dijete i bit pored njega a ti ideš na posao. O izlascima da ne govorimo. Svaki tvoj izlazak je evidentiran u notes. Zelda uvijek radi po kući čak i ako se rezultati ne vide. Nedo ti bog spočitnut joj da opet nemaš čistih gaća i čarapa a prije 10 dana si kupio 15 pari. Ponekad ti se čini da je iza veš mašine zona sumraka, Bermudski trokut u kojem nestaje svo tvoje donje rublje i najdraža roba ali nije tako. Ona namjerno ne pere tvoju najdražu robu da se ne potroši ili pohaba. Ona misli na tebe a ti joj kenjaš jer si već 3 dana u istim gaćama koje si odavno zaprdio. Licemjeru, barem znaš da žuta strana ide ispred a smeđa iza. To znanje ti služi onih par put mjesečno kad skineš gaće i dobiješ pičke, kad ti se Zelda smiluje, legne na leđa i raširi noge. Ti svršiš za 3 minute jer su ti jaja puna, ni drkanje te više ne spašava. Ona glumi da je svršila i kaže da je bilo super ali kad se jednom posvađate oko sexa, predbacivat će ti da već odavno nisi strastven pa zato nije ni ona. Naći će neki datum koji je zapamtila i spočitnuti da baš otad nisi strastven. Ti je varaš, svinjo šovinistička, a ona radi sve za tebe. I nemoj se izvlačit da je ne varaš jer ona to zna bolje od tebe. Ona sve zna bolje od tebe. Ponekad misliš da si glavni u kući ali nije tako. I sam si toga svjestankad malo dublje razmisliš. Zelda uvijek kuha hranu koju ona voli. Zelda zna da ti najviše voliš pire ali svejedno jedeš pomfrit 4 dana u tjednu. Ti mrziš pomfrit ali on je bolji za tebe. Zelda to zna. Pire jedeš 2 put godišnje i to ti je dosta. Ako se još jednom pobuniš na jednoličnu hranu, kuhat ćeš si sam. To ti predbaci svaki put ako nedajbože nešto prigovoriš. Ako nisi gladan a ona je kuhala, tek onda si svinja jer trebao si znati da ona kuha i ne jesti. Ona se muči cijeli dan zbog tebe a ti to neznaš cijenit. Da je uistinu voliš, nagurao bi tu hranu makar i u šupak. Kad napokon skuha nešto novo ili ispeče neki kolač, onda ti ne vjeruje kad joj kažeš da je dobar jer je uhvatila izraz na tvojem licu koji joj je rekao suprotno. Ona baca kolače u smeće i kune se da ih više nikad neće radit. I sve to samo zato jer si slučajno zagrizao u ljusku oraha. Naravno, to je laž kojom se pokušavaš izvući. Ti uvijek lažeš a ona je uvijek iskrena. Kao i onaj put u dućanu kad je htjela jaknu od soma eura i tvrdila da si je ne može priuštit. Ti si, svinjo egositična, umjesto da kao uvijek misliš samo na sebe, trebao ići u nedozvoljeni minus, peglati karticu, napraviti bilo šta i kupiti joj tu jaknu. Ti si to trebao razumjeti. Pravi muškarci razumiju dok mlakonje poput tebe samo gledaju televiziju i piju pivo.

[Kastic Goran]

Jednom prilikom, pekao sam palačinke. Najviše ih volim sa nutelom i orasima. Tada, iz jedne mi se palačinke ukazala majka bojža. I to tek kad sam je skroz ispekao i bacio na tanjur. Onaj smeđiji dio bio je savršeno oblikovan tako da sam odmah prepoznao Mariju. Usta su joj se micala kao na animacijama iz monti pajtona a čak je i glas ličio na Cleeseov dok imitira gospođe u skečevima. Pitao sam se jeli moguće da majka bojža voli pajtone ali tada me prekinula u razmišljanju i spočitnula mi što nisam pazio na satovima povijesti. Gorane, rekla mi je, zašto si bio nestašan na povijesti ? Moraš naučiti povijest, to je jako važno. U trenu mi je prošlo mislima kako me drugarica iz povijesti vukla za zulufe kad sam bio zločest. Ponekad me znala gađati kredom a ponekad bih samo stajao u kutu. Ponekad je pribjegavala sadističkim tehnikama kad bi me natjerala da stojim ti ispred razreda sa ispruženim rukama sve dok me nebi zaboljele. Drugarica se zlurado cerila i uživala u mojoj patnji dok su meni datumi ostali zamagljeni od frustracija. Zato sam dugo vremena mislio da je Ban Jelačić mađar a kralj Tomislav dobio ime po pivi. Poslušao sam majku bojžu i nabavio sve knjige iz povijesti za osnovnu školu. Učio sam neprestance mjesecima sve dok napokon nisam savladao gradivo. Svaki dan sam pekao palačinke ali majka bojža se nikako nije pojavljivala. Već sam zaboravio na to kada mi se, godinu dana kasnije, ukazala gospa iz jogurta. Promućkao sam tekući jogurt, otvorio onaj gornji aluminijski dio i htio ga polizati kada sam začuo glas nalik na onaj Željka Duvnjaka. Dreknuo je : Stani !!! Pogledao sam bolje u pokrov jogurta a na njemu je od jogurta bila jasno formirana gospa. Usta su joj se pomicala u montipajtonovskoj maniri i rekla mi je : Zapostavio si zemljopis Gorane, moraš naučiti meridijane i paralele. Nemoj se zamarati sa ekvatorom. I tada nisam više mogao izdržati pa sam polizao pokrov čašice jogurta. Odlučio sam dalje učiti povijest a zanemariti zemljopis zato što mi je u osnovnoj školi ista drugarica predavala povijest i zemljopis. Nabavio sam sve knjige iz srednje škole i bacio se na učenje. Često mi je kroz glavu prolazila moja sad već profesorica iz srednje škole. Liječena alkoholičarka bila je gadna kad bi se raspizdila a to je bilo često. Ispijena i izmoždena od raskalašenog života, visoka metar ipo i teška kao vreća krumpira, nikako nije bila dobar primjer za poučavanje tako važne stvari kao što je povijest. Jednom prilikom vidjela je ženu sa raširenim nogama što sam je nacrtao na zidu i dreknula : Nek se ova pi**a izbriše sa zida dok se vratim. Izašla je iz razreda i pušila cigaru na cigaru vukući duboke dimove. Kada je napokon ušla u razred, bila je vidno razdražena i krenula je po razredu, streljajući pogledom tražila je žrtvu. Mene je taj dan bolio trbuh pa sam glasno prdnuo ne mogavši više izdržati. Stara komunjara je pohitala prema meni i stala ispred moje klupe urlajući. Prijetila mi je svime i svačime a ja nisam mogao izdržati. Pustio sam još jednog goluba glasnije nego prije i pritom je gledao u oči moleći je za oprost. Stara je šlapa bila u predinfarktnom stanju, usta su joj se zapjenila a oči zakrvarile kao da je popušila 6 grama skanka. Urlala je : prekiniiiiiii !!! a ja sam se derao : oprostiteeeee !!! i pritom polagano prduckao ne mogavši se suzdržati. Cijeli razred je bio u ekstazi, napetost se mogla rezati nožem. Zatim je stara demonstrativno napustila razred i pritom zaboravila ponijeti dnevnik. Ja sam odmah iskoristio priliku i upisao si par petica iz povijesti, dvije četvorke iz biologije i po trojku iz fizike i kemije. Jednom prijatelju ispravio sam matematiku. Bio je sretan kao onaj dan kad je ukrao baterije iz dućana. Nikad ga nisam vidio tako sretnog. Cijeli dan je bio veseo i naprosto je letio od ushita. Zato sam par dana kasnije, dok smo čekali u dućanu da platimo sendvič s parizerom, ispustio 10 kuna na pod. On ih je podigao i opet procvjetao od sreće. Čini mi se da je čak bio sretniji nego onaj put kad je ukrao baterije. Par dana kasnije, dok je on pod velikim odmorom kupovao burek, uzeo sam njegov dnevnik iz školske torbe i čitao ga. Onaj dan kad je ukrao baterije, došao je doma i rekao mami da je jako lijepa. Usisao je stan i oprao psa te ga zatim pošpricao sredstvom protiv buha. Onaj dan kad je našao mojih 10 kuna, pobrisao je prašinu u cijelom stanu, složio sobu i oprao starome auto. Čak je i tepihe isklofao. U njegovom sam dnevniku našao zapisano kako je on čitao mamin dnevnik. U dnevniku njegove mame je pročitao kako je onaj dan kad je ukrao baterije bio sjajan. Mama je primjetila kako je sretan i veseo i odlučila mu kupiti novu biciklu. Kad je saznala da je ispravio matematiku, mama mu je bila najsretnija žena na roditeljskom. Znam to jer sam morao doći sa tatom u školu zbog profesorice iz povijesti.

[Kastic Goran]

Evo ga na ! Opet moj šonjo ide kod prijatelja. Već znam cijeli scenarij : oni će se zapit pa kad prasac dođe doma, onda će me doć u krevet gnjavit, mazit će mi se bazdeći po pivi i žicat da mu ga pušim. Ako mu ga popušim onda će me htjet jebat a kad se zapije mu je ful mlohava čuna. Nije mi uopće gušt jer je uvijek trapav kad je pijan a i znoji se ko bradavičasto prase. Ako mu slučajno nedam, onda on glumi uvrijeđenog i kao nešto se ljuti. Kao fol, on će mi to zapamtit a samo se okrene na drugu stranu i za 4 minute već hrče kao lički međed. Razmišljala sam da ga snimim na kazetu i onda to prodajem aerodromima i poljoprivrednicima kao strašilo za ptice preko razglasa. Otkad smo se oženili, moj šonjo se potpuno zapustio. Nekad sam mogla reć da je komad a sad više ni sama neznam zašto ga trpim. Udebljao se ko svinja, ima barem 10-15 kila viška, pivsku trbušinu a ako tako nastavi, morat ću mu počet posuđivat svoje grudnjake. On misli da je glavni u kući jer kao on nas hrani. Zarađuje 1000 kuna više od mene koje ionako popuši i zapije ali to mu je glavni adut za preseravanje. Moj šonjo ima 30 i kusur godina u guzici a otprilike 15-ak u glavi. On se zabavlja igrajući igrice na računalu.Stalno kupuje neke komade za računalo pa ih onda kod prijatelja stavlja unutra. Misli da ne kužim da troši brdo love na komp a znam njegov tajni pretinac gdje sakriva sve račune i marihuanu. Nedavno je dobio neki regres u firmi od 1500 kuna pa je kupio, pajsad ovo : novu grafičku karticu. Meni ništa nije rekao nego sad samo još više igra igrice. Kad ga pitam da mi popravi mašinu za suđe izvlači se da nema 500 kuna za nove djelove. Kupio si je i slušalice za komp pa se sad stalno krivi, izbjegava neke metke ili avione, bog te pita. Super mi je to kad ima slušalice, bar mu mogu reć svašta a najviše da je glup i debel. On se vrijeđa kad mu kažem da je debel, njegova je teorija da jebeš čovjeka koji nema sto kila. Koja budala, mislim da si od sala više ni ne vidi onaj mediokritet od pišulina. Nekad je barem bio strastven pa me dobro guzičio. Sad je došo predebel pa mi ga voli davat zboka. Tako da leži i jebe. On misli kako je to najbolja poza a ja ću još malo počet čitat Gloriju dok me tuca kolko mi je to već dosadilo. Nedavno sam ga uhvatila da drka. Išla sam ranije spavat a on je igrao igrice na kompu i izjavio, kao i svaki put, da će odmah doći. Kad sam se digla pišat, imala sam šta i vidit, glupan je drkao ispred kompjutera na neke porno fifice, sav se iskrivio a napravio je takvu glupu facu da sam ga trebala slikat pa ucjenjivat do kraja života. Kad je shvatio da ga gledam, tolko se jadan prestrašio i trznuo da su mu jaja zapela za šlic. Još sam ga morala i spašavat iz neugodne situacije. Pitala sam ga zašto drka kad može jebat a on je jadničak mislio da sam umorna. Tako on misli na mene, moj šonjo. Ponekad mi ga je čak i žao. Izgleda mi kao neki izgubljeni dječačić dok se krivi na računalu igrajući igrice. On izbjegava metke, pazi ti kretena. Umjesto da neki k***c radi i stvara, brine se za obitelj, on misli da je dovoljno to što pere auto jednom mjesečno i baca smeće. Njegovi vršnjaci su direktori i kojekakve face a on se tješi time što je šef smjene u dućanu. A i to samo zato što je lijen potražiti bolji posao pa radi u istoj firmi već 15 godina. Svi njegovi kolege davno su otišli na bolje radno mjesto pa on sad glumi facu komandirajući klincima. Kad god ga zovem na posao, nikad se ne javi. Uvijek je u skladištu, na marendi, sere, puši ispred dućana ili šlata konobaricu u obližnjoj birtiji. Ali kad dođe doma onda kuka kako se slomio na poslu i kako mu je teško. Poslije ručka mora prileć barem sat dva da bi se odmorio od napornog posla. Kad mu kažem da mi nešto pomogne u kući, on bježi u podrum. Tamo drži sakrivenu marihuanu pa se naduvava. Dođe za sat vremena gore pa se pravda nekim poslom. Kad ga pitam dali je duvao, on laže da nije. Misli da ga ne kužim ako je stavio kapi u oči.. On tvrdi da duva samo za specijalne prilike a trči kao mali pas kad ga neki njegov šonjo zove vani. Onda mi se vrati doma naduvan i misli da ga ne kužim a poznam ga kao svoj džep. Sav se nekako umanji i povuče, ako vidi nešto smiješno onda gruva od smijeha a gladan je kao vijetnamsko prase. Najveća mi je fora počet ga nešto unakrsno ispitivat i prebacivat se sa teme na temu. Jadničak se sav pogubi, nezna šta je pričao prije 3 minute To bih jednom trebala snimit da i sam skuži kako je glup kad je naduvan. Barem 2-3 put tjedno ide okolo kod prijatelja na samouništenje alkoholom. Koristi svaku priliku da bi se zapio. Sad je počeo i doma cugati. Kaže da pije vino zbog cirkulacije. To mu je najnovija fora. Kad je lijepo vrijeme, onda roštiljamo sa ekipom. On ponekad ispeče meso pa to onda tolko ističe i precjenjuje kao da je prekopao njivu od 16 hektara. Kad se malo zapije, onda počne pred prijateljima srat kako me neki dan strastveno jebao. On voli pričat o našem sexu, misli da je neki jebač jer 3 put mjesečno promjeni pozu. Njegov cijeli repertoar sastoji se od 5 poza + lizanje. Dobro ajde, nije loš kad me liže ali i to je počeo sve rjeđe. A kad me napokon i liže, onda mi to još 2 mjeseca spominje i žica me da mu ga pušim. Kad me nije volja onda mi predbacuje kako me neki dan strastveno lizao dva sata a u biti me lizao prije 20 dana i to 7 minuta. I tako ja i moj šonjo guramo polako naprijed. Dobar je on u duši, zato ga i podnosim. Da ne već bih odavno otišla živit kod ljubavnika. Ma i taj je isto šonjo samo zna koju pozu više …

[Kastic Goran]

Zadnja žemska koju sam imao mi kaže da sam isfrustrirani ženomrzac. Kaže ona da me voli najviše na svijetu a onda me ne nazove mjesec dana. Zvao sam je da dođe na feštu za moj rođendan, javila se na mob, pričali smo malo a onda mi je rekla da će me nazvat za minutu i prekinula. Mjesec dana kasnije, ja i dalje čekam tu minutu, i ništa, pošaljem ja njoj mail da je u kurcu i da kakva je to ljubav a ona paljbu po meni kao, ja sam u kurcu, manipulator, ponižavam je itd. Pa ko je tu normalan ? Ona uzrečica da žena ima problem za svako rješenje mi se čini nevjerovatno pogođena. Nedavno sam našao neku ribu preko neta. U biti ona je mene našla. Šalje mi neke poruke, disi štasi kakavsi, ovo ono, dogovorimo se za sastanak u gradu u 11 ujutro. Ona me zove u 10 i po i kaže da ima neke obaveze, da će me nazvat kad završi. Ja čekam do podne ipo, puca mi film i zovem ribu, frajerica je odavno obavila obaveze pa je zaglavila sa frendom i kaže, sori– drugi put. Pa ženo božja, čekam te dva sata a tebi je teško barem poslat poruku, mislim, koji se onda uopće k***c dogovaraš. Ah, vjerovatno je opet u pitanju moja teorija o ženskoj mreži svih mreža, nešto kao Internet ali samo za žene. Preko ženterneta one odašilju i primaju informacije o jačem spolu. Tako je moja bivša žena i prije negoli sam došao doma sa fešte, već znala što sam sve radio i pričao samo ako je bila neka ženska osoba na fešti. Vjerovatno sam na ženternetu etiketiran kao isfrustrirani ženomrzac pa sam na crnoj listi ljepšeg spola. I to vjerovatno zbog toga što muški spol raspolaže sa 200-300 grama mozgovne mase više negoli ženski mozak. To je onaj dio koji uspijeva zanemariti ili razriješiti nepotrebne probleme koji opterećuju ženski mozak. Kao što sam već bio ustanovio, žena uspije iskopati problem gdje se najmanje nadaš. Fascinantna mi je ta mogućnost, u najgoroj opciji najgluplje španjolske sapunice ne uspije se izroditi takva ideja kao u ženskom mozgu kada počne malo razmišljati. Nedavno sam na brzinu sa frendom otputovao na par dana, kad sam se vratio, moja vlastita baka je pomislila da me je sigurno frend, koji je moreplovac, sigurno nagovorio da odemo zajedno raditi na brod. Što reći na tako nešto ? Ako nisi barem malo prostudirao kako radi ženski mozak mogao bi se naljutiti ali u mom slučaju samo sam se nasmijao još jednom nevjerovatnom scenariju koji se uspio razviti u ženskom umu. Neki dan pijemo pivo ispred zgrade, ja susjed i frend moreplovac. Taman je neko spomenuo ženinu norvozu kad eto ti aždaje, izlazi iz zgrade i dolazi do nas kenjajući. Prekida naše dobro raspoloženje i 5 minutnom tiradom osipa paljbu po nama uvaljujući nam svoju nervozu. Nakon što je otišla, susjed mi kuka i zavidi mi što sam razveden. Ja mogu na pivo kad hoću i koliko hoću. Nitko mi ne kenja i govori što moram raditi, nitko me ne naziva 10 puta na dan i zapitkuje gdje sam i što radim. Nitko ne sumnja u mene da karam uokolo. Kad dođem doma razvaljen ko blagajna, nitko mi još dodatno ne kenja. To je prednost samačkog života ali svejedno mislim da treba sačuvati instituciju braka. Barem kad su djeca u pitanju. Prvi brak bi trebao biti svetinja i trebalo bi se potruditi, sve ostalo je luk i voda. Kaže moj stari da je samo 10 % brakova pravih i dobrih, ako i toliko. Sve ovo ostalo je pokora i mučenje. Neznam što bih mu rekao na to, ja nakon prvog i propalog braka iz kojeg imam dvoje djece, ne planiram se više ženiti. Jednostavno mi je predobro ovako. Barem za sada. Možda se ta situacija jednoga dana promijeni ali vjerujem da će trebati dugo vremena da do toga dođe. Počeo sam čak sumnjati da ću se ikad više uopće moći zaljubiti. Onako pravo i iskreno. Otkad sam prevalio 30 godina, čini mi se kao da mi mozak previše analitički funkcionira isključujući mogućnost zaljubljivanja. U zadnju curu što sam imao bijah zaljubljen cijela dva dana. Bijaše to predivan osjećaj, zaista, biti zaljubljen je jedan od najljepših osjećaja što nam ga je majčica priroda podarila. Uglavnom, trećeg dana sam se probudio i osjećao sam se nekako posrano. O neeeee, zaurlao sam, zar već ? A tako mi je bilo lijepo. Sad se tješim da je to valjda do osobe prema kojoj je ljubav upućena. Mislim da je jako velika sreća naći zaista srodnu dušu.

[Kastic Goran]

O ne, izgleda da se pretvaram u Seinfelda. Počele su me smetat svakojake sitnice na osobama ljepšeg spola. Bijah vani nedavno, u prenapučenoj kafani sve je vrvilo od super ulickanih žemska, na kraju večeri sam povukao crtu ( bijelu ) i rezimirao – svidjela mi se samo jedna cura. To je upravo porazna statistika kad se uzme u obzir da sam ih sve skupa ugledao barem stotinu. I to sve, naravno, na par promila, a dobro je poznat utjecaj alkohola na kriterije ljepote. Što mi se to događa ? Počinjem sam sebe plašiti…prije par dana bijah na roštiljadi kod frenda. Pojavile se dvije nove cure, gledam jednu i onako, ni vrit ni mimo al pošto sam već 2 mjeseca na suhom rekoh – daj šta daš. Neprimjetno ispitujem frenda za tu ribu, on mi objašnjava da je ona instruktorica fitnesa i da vježba svakodnevno već 12 godina. Pogledam u nju i uhvatim je kako životinjski uvlači dim cigarete dok joj pritom iskaču žile na čelu uz švajcenegerovsko ispoljavanje vilice. Tada sam malo odmjerio njenu muskulaturu shvativši da je cura najblaže rečeno malo " jača ". Dok se smijala, iskakale su joj žile na vratu a trapeziusi se opasno napinjali. Moje oduševljenje je splasnulo u trenu. Tada sam prebacio kadar na drugu curu, ta je pak bila visoka barem 185 santimetara ali to mi ne smeta. Izgledala je zanimljivo, malo mi je naličila na fifice iz Japanskih crtića, one zgodne sa velikim očima. Taman kad sam uronio u maštanje, zamišljajući nas kako sretni trčimo proplankom dok proljetni vjetrić oko nas raznosi latice jasmina, ona se nasmijala. Bolje reći zaridala, bila je to nečuvena kombinacija, nešto između koze i kobile pomiješano sa glasanjem aljaškog mamuta pred parenje. Moja muškost je splasnula poput probušenog balona. Pogledala me prelijepim okicama a ja sam se usiljeno nasmijao dok se iz mojih očiju iščitavala nelagoda. Mora da je primijetila da nešto ne valja jer me kasnije pogledavala nekako ispod oka. Ipak, nedavno mi se svidjela jedna mala, Marlena se zove. Radi u kafiću u kojem sam nedavno poslovno zalutao. Poznavala me par minuta i ustvrdila da sam štupidin jer ne želim da me časti pićem. Na kraju sam pokleknuo i popio nesfaking kafe, da jednom u životu i to probam. Mala se razblebetala i koketirala u 3 smjene. Gađala me šećerom svako malo i nasmijavala od srca, već sam nas zamišljao kako se razmnožavamo u ostavi za metle kad me prekinuo njezin kikot. To me trznulo iz sanjarenja pa sam krenuo u ofanzivu i usputnim razgovorom shvatio da ima dečka. Možda i bolje, mislim da bi mi ipak visila na jajima više negoli mogu podnijeti. Mala je zabavna i simpatična ali znam da to brzo dosadi a ona je jedna od onih koje ne prestaju pričati i skakati. Sva je nekako vrckava i hiperaktivna. Čista suprotnost od njezine kolegice iz kafića na drugom kraju grada. Ta nije toliko fizički privlačna ali je zato svaki dan ispijena i vuče se po kafani kao krepalina. Prepričava mi njezine avanture i poduhvate od prošle noći. Vidim je da me strelja pogledom, znam da tu ima neke kemije ali ja nemam snage ni volje. Kao ni za frendicu što sam je nedavno upoznao na poslu. Nađemo se često i ona mi se otvoreno nabacuje ali ja jednostavno ne mogu. Ne sviđa mi se i bog. Nije ona ružna, daleko od toga, čak ima i prilično uvjerljive atribute ali ja jednostavno ne mogu. Mojem kumu se diže kosa na glavi, on mi daje savjete i bodri me da sve '' streljam '' i ništa ne odbacujem ali ja nisam takav. Zamišljao sam scenario u spavaćoj sobi, kako u mrklome mraku započinjem snošaj ali kad u mračnome podrumu svoga uma upalim svjetlo, shvaćam da sam miljama daleko od ikakvog uzbuđenja a kamoli od erekcije. Samo razmišljanje o ljubljenju sa osobom koja mi se ne sviđa mi je odbojno, znam da nebih uspio spavati sa takvom osobom a i osjećao bih se prljavo kasnije. Imam još jednu u kolekciji nedavnih gafova, ta je zgodna i inteligentnjikava ali kad mi se pohvalila da obožava Škoru i Thompsona, kao da mi je izvršila cirkumciziju. Ona se iščuđavala kako netko može NE voljeti navedeni dvojac. Uglavnom, postajem sam sebi težak, htio bih nešto a neda mi se vezivat. U biti, trenutni cilj mi je imati vezu isključivo za seks, po mogućnosti da je cura iz grada udaljenog barem 50 – 100 km tako da se vidimo jednom tjedno a da mi opet ne visi previše na jajima. Prebacio bi se odmah na njoj suprotnu gsm mrežu tako da me ne može previše ni zivkati. Sve navedeno nije lako postići ali je moguće. Eto, unatarag par tjedana počeo sam operirati na mreži svih mreža. Dosadašnji skor je – 4 nezainteresirane, 2 tajnovite, 3 debele i jedna grozna. Ima par simpatičnioh cura koje sam upoznao ali kad su mi poslale sliku, skoro sam zaplakao. Net flerting ide otprilike ovako - Potrebno je prvo virtualno se upoznati i dopisivati neko vrijeme, nakon toga ide drugi stadij gdje se šalju slike pa tek onda upoznavanje uživo na kavi. E sad, kako se izvući nakon drugog stadija i izbjeći treći kad ti se osoba ne sviđa ? To je dosta delikatna situacija iz koje se prilično teško izvući a da ne ispadneš skot. Polako se pretvaram u umjetnika u zavlačenju na tom polju tako da nakon nekog vremena cure shvate da nema kruha pa odustanu. Napokon je i Internet postao prihvaćen i normalan a ne okupljalište frikova, gikova i perverznjaka svake vrste. Danas sve vrvi od slobodnih ljudi koji se upoznaju onlajn. Negdje sam pročitao podatak da je u usranoj americi čak 30 % brakova začeto na mreži. Kad malo bolje razmislim, jedan moj frend se oženio preko ajsikjua...