Moje priče...

Zanimljivosti, ćakule, vicevi ...

Moderator: Kastic Goran

waj fi mreža, waj d fak fi netvork mamutijebemglupu

Postby Kastic Goran » Sun Aug 24, 2008 1:28 am

Opet sam se neki dan probudio mrtav. Da ću ja oprat zube i šatpi kad ono…muerte ? What ? Zar opet ? OMFG rekoh sam sebi kadli osjetih kako me neko pecnuo štapom po prtsima, ono ko ritualno šikaniranje u Engleskim školama . Ufatih se za prste, a bješe to desna ruka s kojom onaniram, ta mi najdraža. Mamu ti…krenuo sam opsovati kadli se pojavio a ko drugi nego Tile. Desi Tile, nabijem te, šta me peckaš po prstima, opet tališ najkice a ne adidaske ? Stvarno nemaš stila. Izvaljam ti pola kile ako imaš love. Uto se pojaviše i Naser i Nehru. U jebenti, glejhi nesvrstani, daj 5 Nasere i ne seri. Hahaha, Ne seri Naser, koja fora ej, trebao sise ( kruškaste, broj 5 ) zvat Neser. Daj đanki crnčugo, dok te nisam aparthejdiso…Tile se držao za glavu ne vjerujući.
Tile : Pa dobro, ti ni mrtav nemaš pameti ?
Ja : Daj ne kenjaj…već smo prošli kroz ovo pa znam ceo scenarij.
Tile : mda, nešto sam te htio pitat ali sam zaboravio
Ja : E, a šta sam ful umro il ćete me vratit ?
Tile : ma ono, takvog spejsa nema nadaleko pa te digoh da me malo nasmiješ. Opet si divljao ? Oš se ti popravit ikad ?
Ja : Šta sam divljo ? Ne pizdi, dobro da nisam nekom oči pojo, bila me oprala neuroza, avitaminoza, epididimitis, sve živo me kolpalo moj Josipe…a ti se sprdaš sa nesvrstanima po sajberspejsu, lako tebi ovdje čuvat ovce
Tile : Ti si spejs, kakav sajberspejs. Znaš li koji je smisao života ? Saću ti kažem majke mi….onda si stvarno najebo
Ja : nemoj, ne zanima me tvoje mišlenje, smisao života je da si sretan. Da se smiješ, da si isprazniš glavu nepotrebnim glupostima i uživaš u životu. U stvarima koje ne primjećuješ a tako su lijepe.
Tile : opaaaa…skoro pa si dobar. Napreduješ. Jedino neznam kako možeš ispraznit nešto prazno al nek ti bude. ( Ceri se, kurva stara, kao - dobra je fora )
Ja : aaaaah, sereš al si ovdje neko mudo pa te neću opandrčit. A šta bi trebo ? Trčat za lovom i zidat kule Babilonske da bi se mogo hvalisat ? Bah, radije ću živit kao ptica nebeska. Ponekad me nešto strefi ali idem dalje, daljeeeeeeee
Tile : jebeš li išta ?
Ja: a kao nisi gledo ?
Tile : nisam majke mi, znaš da sam ja pristojan dječačić. Poštujem tuđu provatnost.
JA : Ma ono, karo sam nešta ali …
Tile : Ča ti je, ča ti je, droga te je zela ?
JA : Nič mi ni, nič mi niiiii…neda mi se gnjavit, vezivat, da mi neko visi na jajima a opet…fali mi neke nježnosti, neko da me razumije. A u krasan k***c, kad nijedna žena je premalo a jedna je previše.
Tile : mda, primjetih da te zagnjavilo žensko u ovom životu.
Ja : daj mi reci hoću li ikad pronaći zen ženu ili je to vječna borba i robija ?
Tile : ma ima kruha kad ti kažem…odrobijao si, sad biš se trebao usrećit, ako nisi preglup, ako vidiš dalje od sisa.
Ja : vidim ja puno dalje ali…gnjavi me žensko. Kad nemam bi je htio, kad je imam bih da je nemam. Koja banana…a samo da ševim isto mi nije neka fora.
Tile : bivša ti se žena ševi kao luda hahaha
JA : mda, sa mojim frendom. Bilo mi zajebano kad sam je prvi put ubro ali rekoh sam sebi idemo dalje.
Tile : drko si na to kako ti se žena ševi, priznaj…
Ja : a jednom, jebiga, morao sam…neko mi reko da je ovaj buši i ja lijepo doma, otkopčam hlače i udri, zamišljam si ženu kako stenje pod tipom. I tako ja ejakuliram i počnem se smijat. Smijem se samome sebi i svojoj gluposti, ljudskoj gluposti. Jebote, otiću u Čajnu i tamo zenirat do kraja života majke mi. Zašto mi je mozak opterećen glupostima. Zašto to mora bit tako ? Zašto kužim da sam glup, jebote, a ne mogu to poravit. Gore je kad kužiš nego da si idiot. Onda te bar boli k***c jer nisi svjestan. Tile, vrati me dole glupog, majke ti.
Tile : e ti si stvarno kreten, umjesto da mi zahvališ što ti dadoh dobar čeoni režanj, ti bi ga osakatio ? Kao da nisi dosta štete napravio bančenjem i slatkim životom. Ja ću te zaštekat po mozgu ako misliš da ćeš onda bit sretniji. Razmisli malo, zar zaista želiš hodat po zemlji kao kokoška ? Misleći da je život put između dvije bolnice ? Zar želiš da te strah smrti ? Zar želiš misliti da je smisao života imati što bolji auto, kuću ili štatigajaznam koje već faking materijalističko sranje. Pa ti nisi svjestan koliko si sretan samim time što shvaćaš, što si uspio dovoljno očistit mozak od nepotrebnih sranja. Znaš li koliko pojedinci pate za nevjerovatnim glupostima koje tebe ne peglaju. Ma lud si…
Ja : hej, hej, šta sise ( kruškaste smo rekli ) zajapurio. Daj se skuliraj…rekoh to onako. Znaš šta ? Htio bih si skroz ispraznit glavu, dotaknuti pravi zen, prosvjetliti se…
Tile : e jebiga, sereš, sad bi ti odmah savršenstvo. Odi traži sredinu kao Buda, možda tebi bude trebalo manje godina.
Ja : e jebga, sad više ne mogu nikud, da nemam đecu bih, majke mi
Tile : e da, pozdravila te mater, ma u biti evo je ( Tile se pretvara u moju mamicu, onakve kakvu je se sjećam prije negoli je umrla, prije negoli ju je satrala i unakazila fakin bolest )
Mama : ehej, Goraniću, dođi da te mama ljubne…
Ja . Tile gejčino, da nećeš možda da ti ga i popušim
Mama : nije Tile, sine, ja sam…lud si ko kupus
Ja : sori mama, frustracije ženskim rodom lječim samoćom. Možda nisam u pravu ali me nitko ne živcira i ne visi na jajima.
Mama : hej, pazim ja na tebe od gore, znaš da se mama uvijek brine za svoje dijete. ( Grli me i ljubi nježno u obraz , sjedam joj u krilo, suze mi teku niz obraz )
Ja : šta si me pustila tako rano, malo sam bio ljut na tebe, sve dok mi se nisi javila na groblju. Osjetio sam da si uz mene uvijek. Oprosti mi što sam ponekad zločest.
Mama : nisi ti zločest sine, samo si čovjek, kad jednom i ti dođeš gore zauvijek, znat ćeš zašto sam te napustila. Sad ti ne mogu reći.. Odojak, budi dobar, ljubi te majka ( Opet se pojavljuje Tile, ja mu skačem iz krila kao oparen )
Ja : aaaa gade, fakof.
Tile : Fakof bolan ? Dečki šutaju dupe…
Ja : jel vi ovdje duvate ? Ti nisi čist issa mi ( pojavljuje se isus i žica me vatre držeći đoks u ruci )
Ja : neam vatre, bar bi ti trebao znat da ne pušim, bog s tobom ( sad se pojavljuje i sam Buddha, glavom ( debelom ) i bradom )
Buddha : desi Bimbo ( daje mi pet )
Ja : uejla, š'a se radi ?
Buddha : a niš, čujem da se peglaš glupostima. Jesi li našao svoju sredinu ? Jesi li je uopće tražio ?
Ja : ma ono, jesam jesam…da da
Buddha : eh, sereš, vidio sam kako si tražio. Ajde ti malo uzmi vremena samo za sebe, nemoj na pivo sa ekipom nego malo razmisli. Očisti si tu glavu do kraja. Znaš i sam da su odgovori u tebi, ne trebaš tražiti dalje. Samo si sve lijepo posloži. Imaš razbacane riječi koje moraš složiti u rečenicu. Hau d fak hard iz det ?
Ajd sad dole i nemoj puno da se praviš pametan. Budi ponizan, budi dobar, fin, kulturan i drugi put vrati teti iz dućana 50 kuna koje ti je zabunom vratila više…
( Zagrcavam se posramljeno i pokušavam nešto izustiti ali Buddha me ošine pogledom, u jednom trenu osjećam se blagoslovljeno, on mi oprašta, voli me ponovo, sram me je svojih nedjela, u mislima se razumijemo, obećajem da ću biti dobar i pronaći svoju sredinu, opet se Tile pojavljuje. Bio je otišao na biljar )
Tile : ej, iemo mi nazad a ?
Ja : ajde…kad me nećete ovdje, baš ste židovi, ovdje vam je prva liga. Imate i stolni nogomet.
Tile : ti imaš još posla dole, znaš to i sam. Zar bi pustio đecu samo da ti je guzica na toplom ?
Ja : dobro, dobro, šalio sam sise ( broj 5 ) malo…šta se odma tišlju…
Tile me udara haj kikom iza desnog uha. Budim se u krevetu, palim cigaru a ne pušim, krevet mi popišan.
Opet sam nešto ludo sanjo, jebote, da je to nekako snimit …
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Morbid angel i brutal truth

Postby Kastic Goran » Sun Aug 24, 2008 1:11 pm

Jebemu mater, ne mogu spavat. Sada je 4 i 15 ujutro, vrtim se po krevetu već 2 sata. Ne mogu više. Ustajem se i odlazim u dnevni boravak. Palim kompjuter, pišam dok se učitavaju pendžeri. Palim muziku, stavljam Wake up od RATM-a. Pjesma počinje, želim da mi ta pjesma svira na pogrebu. To je jedino što sigurno želim u ovom usranom životu, ako me ona ne probudi onda sam sigurno mrtav. Pjesma me ponijela, pojačavam sve više, sad sam već odvrnuo do kraja. Kopam po kutiji sa kablovima, znam da negdje imam cigarete, još iz doba kad sam duvao, služile su mi za motanje. Pronalazim ih ispod hrpe kablova, zgnječene su i polomljene. Pronalazim jednu cijelu, ustajem i sa šporeta uzimam upaljač, palim cigaretu, suha je kao barut. Vučem dim najsnažnije što mogu, grlo me boli i osjećam bol u dušniku. Počinjem kašljati ali ne odustajem. Naglo vučem još jedan dim, vrti mi se u glavi. Gasim čik na svoju ruku. Nek me boli izvana, isto je. Važno da mi radi loše. Valjda je to svrha Treba mi nešto loše .Predobro mi je pa želim da mi bude loše da onda mogu znati kako mi je prije bilo lijepo. Otvaram frižider, vadim bocu rakije. Točim si dec u čašu i otpijem pola. Čuje se lupanje na vratima, susjed urla da smanjim muziku. Probudio sam mu dijete. RATM trešti iz zvučnika. Susjed je mojeg godišta. Upoznali smo se prije 15 god kad sam kupio svoj prvi motor, tomos ATX. Sad bih trebao srat kako su to bila vremena ali nisu. Motor nije išao kurca pa sam ga svako malo rastavljao i dodavao neke glupe komade koji nisu imali nikakvog efekta. Na kraju sam ga toliko ispreslagao da je crkao. Prodao sam ga neispravnog nekom kretenu koji je krao novac baki i djedu. Dobio sam 600 maraka. Prvo sam kupio vreću trave za 100 maraka pa smo onda još 50 potrošili na kinder čokolade i marelice sa šlagom. Ostalo mi je 100 maraka kad je stari shvatio da sam prodao motor. Nebi on to nikad shvatio da onaj kreten nije poginuo sa mog motora. Njegova baba je došla kod mene i htjela me zadavit. Da nije bilo mog starog bila bi me ozljedila, kao da sam ja kriv što je imala unuka kretena. Pravo vrijeme je bilo kad sam kao mali upao u snijeg na Bledu. Trčao sam prema roditeljima koji su hranili labudove i odjednom upao do grla u snijeg. Plakao sam kao kišna godina a tata je dotrčao i spasio me. Bio je moj junak, obožavao sam ga. Sve dok nisam malo odrastao i shvatio da je šonjo. Sad me nervira, zove me telefonom pa gnjavi pola sata. Pusti me u k***c stari, rekoh mu zadnji put. Dosadan si, zovi me za božić. Ili još bolje, za 1. maj. Naljutio se, boli me k***c, želim da crkne da prodam njegov stan i potrošim svu lovu na kurve, koku i alkohol negdje u Peruu. Ili Brazilu. Namjerno bih karao sve one drolje zaražene sidom. To bi me vjerovatno uzbudilo. Ove naše kuje su mi dosadile, više mi se niti ne diže na njih. Zadnju glupaču koja je došla u moj stan morao sam prebit da bih se uzbudio. Bila je gola i mokra od uzbuđenja. Lizao sam joj pola sata i pizdu i šupak. Cuclao sam joj nožne prste ali ništa. Nikako da mi se k***c digne, to je prokleto zajebano. Probala mi ga je popušit ali ništa. Na kraju mi se digao kad sam joj odvalio šamarčinu ali onda mi više nije htjela dat pičke nego se obukla i otišla. Ja sam ostao ležati na krevetu i drkao. Sve je kriv moj stari. Mrzim ga. To i mene čeka. Tako će i mene moj sin odjebat čim smogne. Sad sam mu idol, mali je pa ne shvaća. Ali zato ja shvaćam. Uzimam dugačku vilicu iz kuhinje, onu s kojom se probadaju kobasice na roštilju, susjed još uvijek lupa po vratima i urla, otvaram vrata i bez riječi zabijam viljušku susjedu u desno oko. On ispušta prodoran krik i hvata se za oko koje curi, nekakva sluz kapa po mom tepihu, majku mu, ima li kraja čišćenju u ovom životu. Svaki jebeni dan moram neki k***c čistit. Zasrao mi je tepih sa okom. Sad počinje i krv. Susjed pognut bježi u svoj stan, čujem ga kako histerično urla, i njegova žena počinje urlati. Zatvaram vrata i zaključavam ih. Susjed je predobar, već mi je žao što sam to učinio. Toliko smo puta roštiljali i pili pivo ispred zgrade, u par navrata mi je posudio motor kad sam hvatao neke pičke. Nikada mi nije ništa loše napravio a ja sam mu iskopao oko. Stvarno sam idiot, neznam što mi je. Počinje Maggie's farm...obožavam Rage, to mi je definitivno najbolji bend i svakodnevna terapija. Kroz muziku čujem vrištanje susjede koja histerično traži ključeve od auta. Onaj susjed iznad mene se pojavio. Čujem da neko spominje policiju. E super, koliko mi je ostalo ? Sat vremena ? Možda dva, najviše 2 i pol. Jebote, ko će to sad dočekat. Pa hajde da malo prekratimo vrijeme. Spajam se na Internet, igrat ću malo šah. Volim igrati šah, volim kad u dramatičnoj završnici jedva uspijem pobijediti. Volim dobru borbu. Mrzim kada lako pobijedim. To mrzim čak više nego kad izgubim. Izgubio, pa što. Izgubljen sam otkad sam se rodio. Rođenjem sam osuđen na smrt, zaista žalosno. A što je ovo između ? Koji je smisao kartezijanskog teatra ? Djeca u pubertetu koja te mrze ako im nedaš lovu. Žena kojoj si dosadio pa ste sad na zajedničkoj robiji u dobrovoljnoj tamnici. Mrzim sve te postavljene norme, mrzim okvire. Mrzim sve što me sputava, želio bih letjeti satima nebom a ne mogu. Želio bih roniti morima u beskrajnoj tišini a ne mogu. Gledam onog svog glupog zeca na balkonu. Neki dan sam ga bacao u zid. Prvo u jednu stranu pa sam ga uhvatio za uši i tresnuo u stol. Nek se i on malo uzbudi. Jebote, kakav život. Po cijele dane skače po balkonu, uvijek u istih 2 kvadrata, Njegov život je kao moj u malom, razlika je samo što se ja krećem u više kvadrata. Najveće mu je uzbuđenje kad mu donesem hranu. Zato ga ponekad izgladnjujem. Bude sretniji. Samo iščekivanje sreće je možda i bolje nego sreća sama. Zato mi je sad super, jedva čekam da dođe policija. Stalno nešto čekam. Cijeli život. Pročekat ću cijeli jebeni život. Čekao sam da odrastem da bih mogao jebati, onda sam čekao da završim školu da bih mogao raditi, sad čekam penziju da bih mogao kopati po kantama. Čekao sam i djecu, to mi je bila najveća sreća u životu. Čekao sam da počnu kenjat u wc da ne moram presvlačit pelene, onda sam čekao da prohodaju da ih ne moram nosit. Zatim sam čekao da idu u školu, onda ću čekat da se osamostale, nakon toga ću čekat da me nazovu. Zvat će da me traže lovu. Javit ću se i samo reći imam ili nemam. Oni će se naviknut zvat 16. tog u mjesecu, kao slučajno baš tada. Znat će kad dobivam plaću. Smijem se, počela je I'm housin. Muzika je moja hrana. I nju sam zasro, kao i valjda sve u životu čega sam se dotakao. Želio sam svirati jazz, studirati akademiju u inostranstvu ali moji nisu imali love. Tako sam postao raznosač pizze. To je najbolji posao na svijetu. Gasim šah, prolijevam rakiju po monitoru.Idem se lijepo obuć za policiju. Dobit ću barem 2-3 godine za pokušaj ubojstva. Pokušavam obući svoje najbolje rifle ali ne mogu ih zakopčati. Udebljao sam se od pive, jebote, štagod radio ne valja. Ništa, oblačim bermude. Barem me ne stišću. Sve mi brzo dosadi, baš sve. Ima li išta na ovom svijetu što će me zanimati duže od tjedan dana ?
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Hev a najs lajf

Postby Kastic Goran » Tue Aug 26, 2008 6:02 pm

Sve je u životu samo stvar gledišta. Ovisi s koje strane i kako nešto promatraš tj. kakvo ti je stajalište. Prije par dana motale su mi se po glavi kuće, zemljišta, auti, putovanja, uglavnom nekakve materijalne stvari. Koliko god zarađivao, uvijek sam želio još. To samo po sebi i nije toliko loše jer mislim da u životu treba biti ambiciozan, postavljati si ciljeve i truditi ih se ostvariti. Ali, prekjučer me užasno zaboljelo uho. Otišao sam kod liječnika koji me uputio specijalistu otorincu koji me, pak, uputio na snimanje glave CT-om. Tamo se ustanovilo da imam zloćudnog stanovnika u glavi koji ne prašta. Otorinac je bio više nego ozbiljan kad mi je saopćio da mi ne preostaje još puno kvalitetnog života. Time je mislio reći da ću za par mjeseci morati otpočeti turneju po raznim operacionim salama i bolničkim odjelima a sve u svrhu odgađanja neminovne mi sudbine. Zamolio sam liječnika da bude potpuno iskren pa mi je rekao da su mi ovo bili zadnji izbori za sabor a najvjerovatnije neću dočekati predsjedničke. Ou šit, pomislio sam, kao u pjesmi od tibiefa, kako ću sad još tih par mjeseci potrošit ? Odjednom mi one kuće i auti više nisu toliko napeti. Svo to materijalno sranje mi je odjednom tako glupo. Gadim se sam sebi što sam dosad trčao za novcem, što sam podlijegao okolini i glupim trendovima pa zaboravio one najvrijednije stvari u životu. Odjednom me ne privlače ni putovanja koja sam oduvijek obožavao, sad sam sretan tu gdje jesam. Bio bih sretan bilo gdje, mislim da bih u svakom kutku ovoga svijeta pronašao ljepotu i uživao u njoj. Uživam naprosto gledajući svijet oko sebe. Sve mi je tako lijepo. Sve ono što mi se prije gadilo, sve ono što sam prezirao sad mi je postalo predivno i privlačno. Najviše se divim prirodi, promatram stabla, cvijeće, ptice u letu. Sav taj spektar boja i zvukova, svu tu živost, toplinu, energiju. Nikad nisam znao da je tako lijepo biti ispod neba, promatrati ljepotu oblaka dok me sunce grije i dok upijam njegovu energiju. Danas sam otišao do mora, skinuo sam se gol i okupao. Ronio sam što sam duže mogao i uživao u mirnoći i tišini.Nisam se obazirao na hladnoću. Ne obazirem se više na ništa. Želim samo živjeti još to malo vremena i uživati u svim onim sitnicama koje prije nisam primjećivao.. Odlučio sam počiniti samoubojstvo čim budem osjetio prve naznake kraja mog kvalitetnog života i ništa me ne može razuvjeriti. Nikome nisam rekao ništa o svojoj bolesti. Ne želim da me nitko vidi kako patim i ne želim nikome biti na teret. Najmanje od svega želim da me neko sažalijeva a od toga neću moći pobjeći ako objelodanim istinu o svojoj boleštini. Kako se ubiti ? Kukavica sam da bih se bacio sa neke visine a i strah me da možda nebih trenutno umro. Rado bih si pukao zlatni šut u žilu ali onda bi ispalo da sam đanki. Nema šanse da režem žile jer bih umirao polako i bilo bi mi zima. Nemam pištolj da se riješim metkom a i neznam gdje bih ga nabavio. Vješanje mi je nekako nepouzdano, postoje šanse da preživim a i neznam kako bih to i gdje izveo. A i žao bi mi bilo onog koji bi me našao. Najbolje rješenje je cijanid ali on se praktički ne može nabaviti. Odlučio sam ubiti dvije muhe jednim udarcem, koje li ironije. Zaletit ću se autom u stablo. Potrudit ću se da izgleda kao nesreća a ne kao samoubojstvo tako da moja obitelj dobije odštetu. Trebat će im novca za pogreb a i da plate neke dugove i kredit. Ne želim da neko mora plaćati za mene. Hehehe, koj dobar plan. Niš, evribadi hev a najs lajf, si ju on di ader sajd.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

put ubosnu

Postby Kastic Goran » Thu Aug 28, 2008 12:35 pm

Te noći kretali smo po prvi puta na skijanje u daleku nam Bosnu.Išli smo sa dva auta i kombijem, sveukupno 13 duša.Sastanak je bio u 2 i 30 na benzinskoj. Čekali smo dobrih 20 minuta prije negoli se pojavio Darac. Kad sam izdaleka spazio njegov auto sa zimskm gumama i čeličnim felgama znao sam da će bit veselo. Ja sam, naime, junački krenuo na snijeg sa aluminijskim felgama i poprilično istošenim, širokim, ljetnim gumama. Mogle su odvozit još možda i 10 tisućaka ali, ruku na srce, mogao sam ih i mijenjat. No dobro, što je tu je ! Ne mogu mijenjat gume usred noći a i nabavio sam najnovije lance za snijeg, posljednje čudo tehnike, pa će bit sve u redu, tješio sam se. Darac je stara skijaška kuka a i ima ugrađen gps u glavi pa nam je iznio itinerar. Odlučio je probati novom rutom koja je navodno kraća. Nisam se puno opterećivao time što je on objašnjavao kuda ćemo sve proći pošto sam ionako izgubljen u prostoru i samo ću voziti za njim. Mobitel imam pa ću ga u najgorem slučaju nazvati da me pričeka. I tako smo krenuli. Odmah mi je postalo jasno da će to biti sve samo ne ugodna vožnjica. Darac je vozio kao manijak. Odmah je stisnuo gas do daske tako da sam morao oznojiti dlanove nebih li ga uspješno slijedio. Prvi dio puta je prošao najlakše. Dobri stari ipsilon je bio potpuno pust te noći pa smo ga sa lakoćom prošli za nekih 45 minuta. Zaobišli smo Rijeku i udarili magistralom prema Senju. Tu smo morali čekati ekipu u kombiju koja je bezbrižno nastavila prema Dalmaciji. Sva sreća da postoje mobiteli pa su se ubrzo vratili kako bismo svi zajedno nastavili prema Žutoj lokvi. Popeli smo se na autocestu i ja više nemam pojma gdje smo i kuda išli. Bila je mrkla noć bez mjesečine, magla se mogla rezati nožem. Bio sam pospan do bola a svi u autu su odavno hrkali. Darac je vozio 170 i ja sam ga sa mukom pratio u magli, čak me i kombi pretekao. Nakon nekog vremena, sve što sam vidio bile su dvje crvene flekice za koje sam znao da su stražnja svjetla kombija. Dok sam ih vidio bilo je u redu. Spavalo mi se kao nikad, bilo je negdje oko 5 ujutro i počela me prat kriza. Već sam pomalo kljucao dok su svi oko mene bezbrižno hrkali i namještali se. U jednom trenu sam zaspao na sekundu i krenuo prema zaštitnoj ogradi, kada sam shvatio šta se dešava, trznuo sam se i to me toliko uplašilo da mi više nije palo na pamet zatvoriti oči. Ipak, najveći problemi su nastali kad smo napokon sišli sa sutoceste u nekom pripizdinu za koji nikad nisam čuo. Cesta je bila zavojita, mokra i skliska, prepuna rupa. Ograničenje brzine je 60 što je Darca dodatno motiviralo da vozi stotku. Trudio sam se koliko sam god mogao ali nisam ga mogao pratiti pa me tu i tamo morao pričekati. Barem su me silni zavoji održavali budnim. Kad se napokon razdanilo, vožnja je postala puno lakša. Na granici sa Bosnom su počeli problemi. Tražili su nas nekakvu zelenu kartu za koju mi naravno nismo imali pojma. Inače je dobiješ od auto osiguranja za džabaka ali to jutro koštalo nas je to zadovoljstvo nekih tridesetak eura. Sva sreća da je tip iz špedicije bio u blizini pa nas je pozvao u svoj kontejner da obavimo papirologiju. Ušavši u kontejner postalo mi je jasno da smo u Bosni. Ne sjećam se dobro svih detalja ali znam da smo se ja i Vladi, vozač kombija, počeli smijati kad smo se pogledali i shvatili da mislimo isto. Tip je tipkao jednim prstom na starinskoj mašini i trebala je cijelu vječnost da nas odere tih tridesetak eura koliko je koštala zelena karta za tjedan dana. Put kroz Bosnu je prošao relativno u redu. Ceste su bile iznenađujuće raščišćene i prohodne. Znao sam da Bosanci vole golfove ali da je baš svaki drugi auto golf jedinica ili dvojka, to nisam mogao vjerovati. Pretpostavljam da u supermarketu imaju dijelove za golfa.Stajali smo u par navrata da nešto popijemo i olakšamo se. Smiješno mi je bilo što nisam uspio primjetiti niti jednu benzinsku pumpu iste tvrtke a bilo ih je podosta. Tamo valjda svako imućnije kućanstvo ima svoju pumpu. Darac je morao često zapaliti veselu kako bi mogao još brže voziti. Ne kužim ga nikako. Čovjek ima 50 godina i duva svaki dan. Još sam to i razumio ali mi ne ide u glavu kako počne manijakalno voziti kad se naduva. Stalno je uletavao u škare, preticao u zavojima,nepregledne kolone za njega su izazov. Ja sam ga pratio koliko sam mogao ali me svejedno morao u par navrata čekati. Ovi iz kombija su bili svi zeleni od muke. Kombi je dosta viši od auta pa se zavoji još teže podnose. Nakon desetak sati vožnje, napokon smo stigli u Sarajevo. Sve zgrade u centru su izrešetane mecima i to me začudilo. Kao da sam tek tada shvatio da se tu zaista ratovalo. Sarajevo je inače zanimljiv grad, ima neku posebnu draž. Nakon što smo pojeli bureke i nezaobilazne čevape, krenuli smo prema Jahorini. U gradu je bila gužva pa sam morao izvoditi čudesa nebih li pratio Darca koji je i dalje ganjao. Na odvojku prema Jahorini, Darac je mrtav hladan prošao kroz crveno a za njime i mi ostali. Nije mi jasno kako nitko od nas nije vidio pandure koji su nas jedva dočekali. Pandur je vičući došao do mog auta i zgrabio mi pasoš. Urlajući me pozivao da krenem za njime u stanicu. Sva sreća da su se panduri igrali good-bad lika pa je ovaj drugi smirivao situaciju I pokušavao umirit pandura koji je urlao. 15 minuta natezanja kasnije, prsnuli smo 10 eura po autu I otišli dalje. Fora mi je kako bosanski pandur usred bijela dana, u centru grada, mrtav-hladan prima mito I sprema ga u džep na prsima vičući I prijeteći pritom tako da ga baš svatko čuje I vidi. Od Sarajeva do Jahorine ima nekih 20-30 km žešće uzbrdice. U početku je išlo glatko, Darac nam je preporučio da se zaletimo I da ne stajemo nego da odjurišamo koliko ide. I tako smo mi jurišali sve dok nismo naišli na snijeg. Tad sam morao usporiti jer auto je klizio na sve strane. Ruke su mi znojile otprilike 6 deci na sat a bio sam toliko nagnut prema naprijed da sam skoro mogao poljubiti šajbu. Borio sam se junački sve do zadnjeg zavoja prije sela. Tada je auto pokleknuo od silnog žlajfanja I nije više mogao povući.Stao sam nasred ceste kako bih montirao svoje super moderne, lako montirajuće lance za aluminijske felge. Skoro sam poginuo montirajući iste jer su me ljudi jedva zaobilazili autima. Smrzlo mi se govno u šupku kad je naišao autobus. Kad sam nakon 30 minuta napokon uspio, prvo sam odmrznuo prste kako bih uopće mogao primiti volan. Krenuo sam jedva I na kraju ipak uspio doći do sela u koje sam ušao slavodobitno. Bijah radostan kao da sam prvi put ševio u životu.Mislio sam kako više neću morati voziti opasan slalom po cesti ali kad smo upitali prvog lika koji uz cestu prodaje điđe-miđe gdje je naš apartman, lik je pokazao na vrh brda, još otprilike 2 km gore pa ultra strmoj cesti. Već mi je dobrahno kuhalo iznutra, gladan,žedan, umoran od 11 sati vožnje, oštećen za 50 eura, krenuo sam junački u brdo. Nakon 20 metara uzbrdice, krivo sam skrenuo I zaglavio u snijegu. Auto više nije htio ni napred ni nazad. Moj brat, koji je sjedio pored mene, izašao je iz auta I glasno zalupio vratima pičkarajući pritom vlastitu majku I šutirajući snijeg uokolo. Pola sata natezanja kasnije, nakon što mi se pukom srećom onaj nesretni kvazi-lanac nije zamotao oko homokinetičkog, pokleknuo sam I kupio od preprodavača prave lance za snijeg. Tip ih je namontirao za dvije minute I pomogao izgurati auto iz snijega, sve za pišljivih 35 eura. Sad mi je već bilo svejedno dali ću oštetiti felge, samo da napokon dođem u faking apartman. I tako sam krenuo po uber strmini, po putu je bila nevjerovatna gužva zbog smjene gostiju. Kada sam napokon stigao na vrh gdje je otprilike bio naš apartman, žene su izašle iz auta I krenule ispitati točnu lokaciju. Naravno, opet sam fulao skretanje. Morao sam se vratiti ciglih 20 metara da bi skrenuo na parking od našeg apartmana. Dok sam se pokušavao okrenuti, uspio sam sjesti motorom od auta na hrpu snijega I tu sam zaglavio. Usput sam prepriječio put svima koji su neprestance išli gore-dolje autima. U trenu se napravila kolona. Meni je sad definitivno pukao film. Izašao sam iz auta pičkarajući sve u 16, proklinjao sam snijeg I planine, kleo se da više nikad neću dalje od mora. U jednom trenu sam opazio ženu kako mi zadovoljno maše iz apartmana I dovikuje mi kako je apartman super I da gdje sam više. Sva sreća da su ljudi bili više nego susretljivi. Svaka im čast, jedan se mašio lopate I počeo otkopavati auto, drugi je sjeo za volan I čekao ovog prvog a treći me je smirivao jer sam već bio na rubu plača. Kada su dobri ljudi ipak spasili situaciju, napokon sam krenuo na taj put od 50 metara koliko je trebalo do parkinga našeg apartmana. E baš je tad neki lik išao u kontra smjeru pa se sad on zaglavio pokušavajući mi se maknuti da prođem. Opet nismo mogli ni naprijed ni nazad. Tip je izašao iz auta urlajući našto je moj brat pomahnitao. Izašao je iz auta te, skinuo jaknu te počeo navlačiti rukave. Jedva sam uspio spriječiti tuču. Kad smo napokon I to riješili, još pola sata kasnije uspio sam napokon parkirati I odahnuo. Tako je protekao put do Jahorine a ostalo je već druga priča.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Manuel Uribe je moj idol

Postby Kastic Goran » Wed Mar 18, 2009 10:52 pm

Prdnuo sam tako dobro da sam se usrao. Koji se u stvari gušt pošteno usrat. Govno ti curi niz hlače ali ti osjećaš takvo olakšanje. baš onaj trenutak kad mozak odluči popustiti sfinkter koji više ne može izdržati podraživanje nakupljenog fecesa u debelom crijevu.. Taj trenutak, to olakšanje je nemoguće platiti. Kad si daleko od doma a sere ti se, ti maštaš o svojoj školjci. Siguran si u nju.Školjka te nikad neće iznevjeiriti, osim ako se ne udebljaš kao Manuel Uribe. Zanimljivo mi je gdje taj radi da ima toliko love za hranu. Znam da sigurno ne živi u prelijepoj našoj jer ovdje nebi uspio nabiti pola tone sve ni da mu je tata Zvonko Kraš, čovjek koji je svojedobno izmislio Bajadere. Jebote, koliko treba pojesti da bi se udebljao pola tone ???. Pokušavam zamisliti što li je Manuel razmišljao kad je bio na 250 kg ? Dali je od depresije što je debeo jeo još više ili je baš ciljano krenuo na rekord ? Možda je čovjek jednostavno željan slave. Slavu bi trebalo izmislit u spreju pa onda prodavat. Netko bi zaradio vreće para a parama se sreća može kupiti. Komadom papira na kojemu je nešto nacrtano može se svašta. Šteta što je sreća imaginaran pojam pa se ne može nacrtati. Baš bi bilo zanimljivo da postoje papiri na kojima je nacrtana sreća. Ne moraš ništa kupovati, samo skupljaš sreću. Dali bi ti papiri onda vrijedili više od novca ? Baš je sreća da se sreća može kupiti Barem onaj ko misli da može je sretan čovjek. Čak mu i zavidim. Manuel Uribe se oženio, on je sretan, dizalicu su ukrasili cvjetićima te ga zatim prenijeli na sniježno bijelo postolje. Bio je vedar i sunčan dan. U zraku je mirisalo proljeće, buduća gospođa Uribe umalo se spotakla na korijen što je vragolasto provirivao iz netom pokošene trave. Zavidim Manuelu, ja sam zao i zavistan čovjek zatvoren u dimenziji iz koje ne mogu izaći. Pokušao sam svašta ali nedostaje mi hrabrosti, odlučnosti. Možda me strah da se neću moći vratiti ? Možda me strah toga što će biti kada se vratim ako pređem ? Često se pretvaram da koketiram sa fluidnošću ali u stvari sam ograničen, okovan lancima vlastite nemoći koje sam potpuno svjestan. Ima li što gore od saznanja da ne možeš hodati nad vodom ? Lažem samoga sebe tješeći se sitnicama koje ni sam ne shvaćam a u stvari bih želio posprejati se slavom i kupiti sreću novcem. Jedina mi je utjeha svjetlo, zanima me samo dali ću u njemu moći upaliti mrak ako poželim.Sve me zanima. Sinoć sam opet jeo kekse u 11 navečer. Zanimalo me dali to mogu. Moje ja je jelo kekse dok se moje drugo ja tome protivilo. Kako da se pomirim sam sa sobom ako nisam nabildan, nisam svećenik a niti znanstvenik ? Često poželim biti jedan a nerijetko i glumim jednoga dok u stvari unutra kukaju kukavice koje traže da ih se zadoji. Zato ja jedem kekse. Domaćice iz miće butige po 17 kuna. Sanja je skenirala kutiju i na displeju se pokazalo 16 kuna i 10 lipa. Domaćice su pojeftinile i ja sam bio spašen. Onda je to u redu, 17 kuna je ipak previše. Pogotovo ako znam da su u getrou po 13.99 kuna. Moram platiti put koji su domaćice prešle od getroa do moje zgrade. Obožavam doorse, sjete me na putovanje. Putovanje po unutarnjem svemiru, najljepše putovanje, na početku je tako predivno. Kao i uostalom sve u životu. Sve je lijepo dok se ne isprlja. Sve se prije ili kasnije isprlja. Šteta što ne postoji Domestos za savjest u spreju Postoji ali nije u spreju nego u maloj drvenoj kućici što se nalazi u većoj kamenoj kući sa tornjem. Tamo ima odgovora za sve…posebno kad se jako isprljaš, kad ti je tijelo smežurano. Opereš ga ali ono se ako dovoljno dugo ostaneš u vodi još više smežura. Onda izađeš vani i ubrzo se koža vrati na staru smežuranost. Onda si sretan. Vjeruješ, imaš nade. Znaš da ćeš se uvijek moći okupati. Znaš da ćeš uvijek imati kadu u koju možeš napuniti dovoljno vode da se možeš smežurati. Imao sam djevojku koja je koristila kremu napravljenu prirodnim putem, na biljnoj bazi. Ona je bila ponosna na to a ja sam joj zavidio na njenoj sreći. Zaista sam zavidan. Ona je smrdila ali je bila sretna a ja sam zbog toga bio zavidan. Kakav moraš biti kreten da bi uopće želio hodati po vodi ? Kakav kreten moraš biti da bi uopće poželio močiti noge, čemu to ? ako to želiš onda si nesretan, barem onaj trenutak dok to želiš.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Postby Kastic Goran » Mon Mar 23, 2009 12:46 am

Imam prijateljicu koja je madam. Dugovala mi je veliku uslugu. Jednoga dana otišao sam kod nje sa željom da mi vrati uslugu. Lijepo me primila te nedugo nakon nepotrebnog čavrljanja pozvala da krenem za njom. Odvela me u sobu u kojoj su bile dvije ljepotice, jedna ljepša od druge. Rekla je jednoj da me preuzme što je ova odmah i učinila. Skinula mi je jaknu i pozvala na krevet. Rekao sam joj da sam jako sramežljiv i da mi je neugodno. Nasmiješila mi se i legla na krevet u izazovnoj pozi. Osjetio sam kako mi se muškost napinje u hlačama ali sa druge strane, kočnice u glavi i sram su me sputavali. Osupnula me njezina ljepota, nisam je želio samo tako iskoristiti a ona je bila sretna da želim sa njom razgovarati. Druga ljepotica je stajala pored kreveta i slušala je naš razgovor. Pričao sam o tome kako sam usamljen i kako želim pronaći lijepu ženu samo za sebe. Već dugo nisam osjetio ljubav i trebalo mi je malo topline. Sanja, rekla mi je da je tako zovem, zamolila me da je ne persiram a ja sam Sanji rekao da bih je želio oženiti. Za mene je fizička ljepota najvažnija, objašnjavao sam joj moleći pritom da me ne shvati kao površnu osobu. Što mogu kad moram zadovoljiti oči da bih osjetio ljubav. Prepričavao sam joj svoje veze, nabrajao iskustva sa raznim ženama koje su mi se malo ili jedva sviđale, a sve zato jer sam žudio za pažnjom, toplinom i malo ljubavi. Zaljubljivao sam se na par dana dok nebih zadojio animalne potrebe a onda se nalazio u situaciji da neznam kako prekinuti sa osobom kojoj sam na jastuku izricao ljubav. Obično bi se moja zaljubljenost netom nakon ejakulacije ispuhavala poput probušenog balona. Sanja me slušala a onda mi je skinula hlače i pokrila me plahtom shvativši da se ne osjećam ugodno u svojoj golotinji. Zavukla se ispod plahte i zajahala me, potpuno gola. Stavila mi je ruke na sebe i ja sam uživao u njezinom mekom i mirišljavom tijelu. Pipao sam njezine savršene sise dok je ona nezainteresirano čavrljala sa svojom kolegicom. Osjetio sam da mi je penis tvrd kao kamen. Iznenadilo me to jer sam imao neugodnih iskustava sa erekcijom u zadnje vrijeme. Moja me muškost izdavala bez prethodnih najava. Koliko god da sam bio napaljen i željan sexa, kad je situacija dovela do samog čina, ja nisam bio u stanju. Pripisivao sam to površnim odnosima sa osobama do kojih mi nije stalo i koje samo iskorištavam.. Ponekad nisam imao baš nikakvih problema a okolnosti su bile iste. U sebi sam želio da je to zbog ljubavi a sada mi je odjednom penis bio tvrd kao kamen. Nastojao sam ga na brzinu ugurati u Sanjinu vaginu da se nebi spustio ali ona se izmakla i odgurnula me ljutito predbacujući mi da se igram sa njezinom dobrotom. Uzela je prezervativ sa stola i prezrivo mi ga bacila. Zacrvenio sam se i molio je za oprost. Rekao sam joj da je tako lijepa da bih je oženio a ona se smijala pogledavajući pritom svoju kolegicu. Opet sam joj mazio sise dok me ona gladila po glavi, na nabrekli penis navukao sam zaštitu i sad joj ga napokon ugurao. Jahala me nezainteresirano pričajući pritom sa kolegicom koja nas je cijelo vrijeme gledala. Kako je samo bila lijepa. Želio sam i nju osjetiti ali kad sam pružio ruku, ona se odmakla. Uživao sam neko vrijeme slušajući njhihovu priču dok me Sanja jahala a onda se iznenada digla i obukla rekavši pritom da je vrijeme isteklo. Molećivim sam joj glasom saopćio da još nisam gotov a ona mi je odbrusila da to nije njen problem i da sam mogao djelovati umjesto što joj plačem na ramenu. Osjećao sam se iskorišteno, kao da sam ja bio pružatelj usluga a ne ona. Tužno sam se digao i obukao, zatim sam kleknuo na koljena i zaprosio je. Nasmijala se od srca, njezin je smijeh ispunio cijelu prostoriju. Njezina me kolegica gledala sa nevjericom i podsmjehom Sanja nije rekla niti riječi, samo se smijala. Nakon toga je izašla iz sobe zajedno sa kolegicom a ja sam ostao sam. Sjeo sam na krevet i držao se za glavu. Zaista mi se svidjela.….
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Vesna

Postby Kastic Goran » Mon Mar 23, 2009 1:43 pm

Poljubio sam joj ruku, kao fol u šali a u stvari sam žudio za time da je dodirnem. Osim toga, bila je to jedinstvena prilika, možda i zadnja u mom životu. Ruka joj je bila baš onakva kako sam očekivao. Nježna, mekana i topla, mirisala je predivno. Osjećao sam nešto posebno prema toj ruci, nešto što nikakva logika nije mogla razjasniti. Vesna se zacrvenjela i rekla mi da sam sladak. Zatim mi je rekla da se poznajemo od prije. – Vjerovatno se ti ne sjećaš – zagugutala je prekrasnim glasom - ali poznajem te sa faksa. Jako si mi se sviđao tada, onda još nisam bila sa svojim mužem. Čak sam pratila kako napreduješ sa ispitima, tražila sam neke zajedničke poznanike da nas upoznaju ali nisam uspjela. Nije li to smiješno ? – upitala me. Nije mi bilo ni najmanje smiješno. Tog trenutka umro je dio mene. Želio sam nešto razbiti, slomiti, želio sam napraviti neko sranje. Dohvatio sam bocu sa stola i potegnuo gutljaj. Znaš Vesna – rekoh joj – prvi puta kad sam te vidio na faksu, nisam prestao razmišljati o tebi nekih mjesec dana. I ja sam tražio sve moguće načine da te upoznam ali sve što sam se sjetio je bilo to da dođem na tvoje konzultacije i kažem ti sve u facu. Spremao sam se za to barem desetak dana a onda sam jednog dana odustao. Bio sam uvjeren da ću ispasti glup pred tobom i da nemam baš nikakve šanse. Nadao sam se da ću te ipak nekako upoznati prije ili kasnije pa nisam želio da stekneš loš dojam o meni. Sad mi je žao da nisam smogao hrabrosti i pristupio ti. Nažalost, sada je kasno za nas dvoje. – mislio sam to u sebi a na glas sam izustio : Zar zbilja ? Nisam imao pojma, oprosti, moram nekamo….Progutao knedlu u grlu i suznih očiju okrenuo se te pobjegao. Zazivala me ali ja nisam imao snage, nisam želio da vidi kakav sam slabić, nisam mogao podnijeti njen pogled. Suze su mi tekle niz lice a iznutra je moja duša umirala. Vesna je bila najljepša žena koju sam ikad vidio. Onog dana kad sam je prvi put vidio na faksu, nešto se u meni promijenilo. Nikada više nisam prestao razmišljati o njoj. Zaboravio bih je na neko vrijeme ali uvijek se vraćala. Uvijek sam se pitao gdje li je i što li sada radi. Kada sam saznao da se oženila i čeka dijete, pao sam u depresiju iz koje sam izašao tek nakon godine dana ubijanja alkoholom. Bila je moja ljubav na prvi pogled, bila je ispunjenje svih mojih snova. Za mene nije postojala ljepša žena na svijetu a nekako u sebi znao sam i da je dobra u duši. Imala je tako lijepe i vesele oči, pogledao sam joj u dušu dok sam joj pridržavao vrata pri izlasku iz zgrade. Pogledi su nam se sreli na par sekundi. U njoj nije bilo ni trunke zla, saznao sam to puno kasnije. kada sam je napokon upoznao na piru od zajedničkog prijatelja. Želio sam da je loša, želio sam da je ohola i obijesna, bilo bi mi lakše nastaviti živjeti ali nije bilo tako…. Kasnije sam imao ženu do koje mi uopće nije stalo. Bio sam zaljubljen kratko vrijeme ali nakopn što me prošlo, shvatio sam kakvu sam grešku učinio. Tada nam se rodilo dijete. Dolazio sam kući sa posla i nezainteresirano buljio u televiziju po čitave dane. Nakon par godina, počeo sam piti. Završio sam na liječenju od alkoholizma. Još uvijek se sjećam Vesne i one večeri kada sam je upoznao. Bio sam užasno ljut kada sam se vratio sa terase. Obrisao sam suze i iz ljutnje na samoga sebe potegao bocu viskija. Popio sam pola litre naiskap. Kad me puklo, pao sam pred Vesnom na koljena i molio je da mi oprosti. Bila je zbunjena gledajući me kako gorko plačem i jecam pod njenim nogama. Par prijatelja me podiglo i objasnilo joj da se šalim i da sam pijan. Nitko nije znao što mi je ali ja sam ubrzo plesao na stolu. Urlao sam i vikao i gađao čašama pjevača koji nije htio pjevati pjesme koje sam poželio. Pjevač je sišao sa bine i istukao me nakon što sam ga uspio pogoditi čašom u glavu. Te večeri upropašten mi je život. Barem sam tako mislio dok sam se vraćao sa liječenja i vrtio film u glavi. Kada sam došao kući, žena mi je rekla da me napušta.i da ima drugoga već duže vrijeme. Nisam se iznenadio niti me to pogodilo. Želio sam biti sam i uživati u tišini a onda je nakon par dana zazvonilo zvonce na ulaznim vratima. Otvorio sam vrata i ugledao Vesnu…
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Deloris

Postby Kastic Goran » Wed Mar 25, 2009 3:14 pm

Dok sam radio kao štelaoc kompjuterskih mreža, proveo sam neko vrijeme u Nimačkoj. Tamo sam prvi put vidio kurve u izlogu. Kao da su malo dijete pustili u ciciban. Nisam se mogao nagledati svih onih prekrasnih prodavačica ljubavi što su mi se smješkale i pozivale me k sebi. Napokon sam smogao snage, odabrao crnkinju koju kao da je bog klesao za sebe te ušao kod nje u izlog. Upitao sam je koliko a ona mi je rekla da traži 50 eura za 10 minutno pušenje. Zatim je navukla zastor i rekla mi pravila. Ona me mora oprati, moram staviti prezervativ, nesmijem je dirati i nesmijem joj govoriti ružne riječi i derati se. Plaćanje je unaprijed. Pristao sam pa je ona izvadila neki sprej i otkopčala mi hlače. Posprejala me sa tim sprejom i zatim obrisala vlažnom maramicom. Zatim mi je navukla prezervativ i počala ga pušiti. !0 minuta je proletjelo kao sekunda, želio sam još. Bijah dobrahno napaljen pa sam je pitao pošto fiki fiki. Tražila je 100 eura za 15 minuta. Pristao sam i pojebao je. Bilo je neloše ali ja sam htio još i još. Svakoga dana sam odlazio u red light district i trošio lovu na kurve. Rijetko, ali ponekad sam odlazio kod 2 kurve uzastopce. Isprobao sam sve : azijatke, mulatkinje, stare babe, mlade mufiće, plavuše, crnke, crvene,sve što su imali…. Jednom mi je prilikom neki poznanik koji je peder bio rekao da ga niti jedna žena nikada ne može popušiti kao što može muškarac i to je golicalo moju znatiželju. U sebi imam 10-15 % homosexualnih sklonosti, kao i vjerovatno svi na svijetu. U stvari, mislim da nitko nije 100 % hetero ili homosexualan, samo je pitanje gdje tko naginje u spektru. Tako sam ja sam jedne večeri odlučio isprobati to famozno muško pušenje. Ušao sam kod tipa u izlog i pitao ga koliko je pušenje. On mi je rekao da je funfciš ojro. Pristao sam pa je tip navukao zastor. Dao sam mu lovu i on je nestao u nekom sobičku. Vratio se ubrzo odjeven samo u bokserice sa širokim prorezom naprijed iz kojeg je virila njegova dignuta kurčina. Ja sam sjedio u fotelji dok je on koračao prema meni. Uzmicao sam a on mi je prilazio sve bliže i bliže želeći mi uvaliti kajlu u usta. Gledao sam ga sa nevjericom. On je mislio da ga ja njemu želim popušiti i za to bih mu još trebao platiti 50 eura ? Digao sam se i objasnio mu da ja želim da ga on meni popuši. Gledao me začuđeno, kao da mu se to ne dešava baš tako često. Brzo se pribrao pa opet otišao u sobičak. Vratio se obučen pa sjeo u fotelju i pozvao me bliže. Zatim mi je oprao kajlu, opet sa onim sprejem i maramicom. Bio mi je lagano mlohav ali tip mi ga je ubrzo otvrdnuo. Pušio ga je zaista fantastično i sve je bilo u redu dok sam držao zatvorene oči. U jednom trenutku, kroz njegov dezodorans do mog nosa je dopro tračak njegovog znoja što me natjeralo da otvorim oči. Ugledao sam njegovo tjeme na kojem se pomalo naziru tragovi ćelavljenja. Kruna svega je bilo to kad sam vidio kako mu rastu dlake na člancima prstiju. Tada mi se sve zgadilo i odmaknuo sam tipa od sebe. Moja se muškost spustila na poražavajući nivo a lik mi ga nebi više digao niti da je najbolji pušač na svijetu. Zahvalio sam mu, dao mu još dodatnih 5 eura i otišao. Više nikad nisam imao sličnih iskustava niti su mi padale na pamet takve eskapade. Svake sam večeri odlazio na kurve, najčešće na pušenje a tu i tamo bih ga i umočio, fiki fiki za 100 eura. Vratio sam se iz Nimačke nakon nekog vremena bez ikakvog novca. Sve sam bio potrošio na kurve. To me natjeralo da pod hitno potražim bilo kakav posao pa sam se zaposlio u trgovini računalima. Tu sam upoznao Dolores, bila mi je super jebozovna i već nakon par dana zatišja krenuo sam u ofenzivu. Jednog je dana došla na posao u minici i štiklicama i ja više nisam mogao izdržati. Uvalio sam joj ruku u gaćice i jezičinu do grla, ona se kao opirala pritom a u stvari joj je bila poplava dolje. Tog popodneva krenuli smo zajedno sa posla. Završili smo u prvom parku i jebali se u autu dobra dva sata. Nakon toga, redovito smo se ševili po parkovima, plažama i raznim jebodromima. Naša je veza bila isključivo sexualne prirode pa smo je iz praktičnih razloga počeli upražnjavati na poslu. Dolazili bismo na posao pola sata prije pa se onda svakog jutra jebali na stalažama u skladištu od 7:30 do 8. Znali smo se skinuti potpuno goli i uživati u divljoj jebačini. To je trajalo godinu i nešto a onda je Dolores našla stalnog dečka. Isprva sam bio suzdržan i mislio da je gotovo sa našim avanturama ali onda mi ga je jednog jutra pod marendom popušila u skladištu. Više se nismo tako često jebali nego mi ga je samo tu i tamo pušila. Najčešće u šefičinom uredu. Razvalio bih se na fotelju a Dolores bi zdušno prionula poslu. Radila je to zaista odlično. Kao da je završila fakultet za pušenje. Kurve i onaj znojavi peder iz Nimačke nisu joj niti do koljena. Ta je baš uživala pušeći mog Denisa. Bio mi je malo bed kad je zatrudnila ali jbg…ja nisam ljubomoran pa sam je i dalje žicao da mi ga puši. Ona mi ga je sve rjeđe pušila a onda sam dobio posao u drugoj firmi i tako je naš odnos prestao. Jednom sam je sreo u gradu i nagovorio je na sastanak. Opet smo se divlje pojebali, nije nam smetalo to što smo oboje u braku :lol:
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

potpuri della prčetina

Postby Kastic Goran » Fri Jan 01, 2010 4:17 pm

Djed je prošli tjedan pukao. Ima tumor i metastaze pa očekujemo svašta ali eto, njega puklo u blentaru. Sad po cijele dane drži nesuvisle govore i svađa se sa samim sobom. Nije to bilo dosta pa je i baka fasovala bolnicu par dana kasnije. Ona boluje od žučnih kamenaca a pošto je inače goloža, najela se bakalaja i fritula, dan kasnije još i orešnjace, da slučajno ne promaši kirurgiju. Sad čeka operaciju a ja i stric na smjene čuvamo djeda. I eto mene na novogodišnju noć, sam sa djedom. Kad je već fešta, počastio sam ga sa dodatnom tabletom za spavanje. Razmišljao sam da mu ulijem malo votke u mlijeko ali sam odustao. Osim toga, sad je dez ipo a on je već legao spat. I ja bih ali znam da od petardi neću imati mira barem do ponoć ipo – jean pa neću niti pokušavat. Naoružao sam se sa 5 malih crnih laških a ako zagusti, možda i ja stisnem koj djedov pils. Mob je ugašen, kontam kako da i telefon stavim na nečujno. Kvragu, baka i djed imaju onaj starinski pa nema za podešavat. Morat ću ga ištekat, nema druge. Mislim da nikad nisam ovako samotno dočekao novu godinu ali nekako mi se jebe. Meni je svaki dan nova godina jer sam iznutra sretan, uvijek, samo ako sam zdrav,. Zato mi je dobro i u crnom podrumu. Treba bit optimist uvijek, pun duha. Moj duh je moja sreća. Eto. Zato mi nije jasno zašto sam otkantao zadnju curu. Na psihičkoj osnovi smo se slagali kao drva, nešto nevjerovatno. Baš smo si totalno kliknuli. E sad, od početka mi nije legla fizički. Sviđala se ona meni, daleko od toga, inače nebih ni bio sa njom, ali nije baš bila neki moj ideal. Mislio sam da je to nebitno i da će to što se psihički tako dobro slažemo sve nadvladati ali kurčina. Izgleda da sam ipak površni skot. I to puno više nego što o sebi volim misliti. Iznenadio sam sam sebe s leđa. Inače se drogiram metafizikom pa je za mene duša svetinja ali eto...podbacio sam. Ubijte me, kriv sam. Šta mogu kad volim klasične fifice; mršave, male plavušice sa slatkom guicom. Fetiš su mi štiklice, nanulice i cuclanje nožnih prstića a moja posljednja cura je imala nožne prste kao čevape a guzeve kao felge od peglice. I borio sam se ja tako mjesecima, pokušavao sam sebe uvjerit da je to sve super ali ipak ništa. Sve je kulminiralo kad je jedne večeri došla kod mene nakon puta sa namjerom da prespava. Bijah uvjeren da će se željeti istuširati nakon cjelodnevnog putovanja ali njoj se nije dalo. Slegnuh ramenima i mi se pofatali pa završili u krevetu, gdje drugdje. Ona zdušno prionula na pušenje, ja se napalio kao mali majmun i kad sam lrenuo u ofenzivu i otkrio plahtu, zapahnuo me smrad prčetine. To je onaj neki nevjerovatan potpuri u kojem dominira guzica. Progutao sam knedlu, zakolutao očima i svršio u rekordnom roku. Zgadila mi se zauvijek. I prije joj je smrdila pička kad bih je lizao. Nije to bio onaj odvratan smel kakav imaju pojedine žemske, nego baš smel po zapišanom. Jebote, kadgod bih je lizao, smrdila je po zapišanom. Inače volim lizat pičku i radim to sa guštom, ali dosad nikad nisam bio u ovakvoj krajnje neugodoj situaciji. Mislio sam da će se to riješiti i da sam baš loše trefio ali drek...Sad opet drkam. Ona ne kuži zašto sam je ostavio a ja nisam baš toliki skot da joj obrazlažem. Ne kužim ni zašto je to toliki bed, zašto nam je tako teško reći nekome – smrdiš, mamu ti jebem glupu, operi se. Poznam jednog lika koji dozlaboga smrdi. Po ljeti odem na kavu i marendu u određenu kafanu i eto ti njega. Naravno, odmah sjeda za moj stol. Inače je simpatičan i drag ali čoeče, nemo'š marendat pored takvog smrada a nemam muda reći mu da smrdi. Faking društvene norme i kultura.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Postby Kastic Goran » Wed Mar 10, 2010 11:34 pm

I opet me žensko namagarčilo. Cijeli tjedan sam se veselio koncertu na koji sam sinoć trebao otići. Koncert Vasil Hadžimanov band-a u domu HB-a u Puli. U provinciji u kojoj valjda 50 ljudi sluša jazz a od toga nitko od moje ekipe. Barem nitko od njih nije spreman prsnuti 80-100 kn za takvu glazbenu poslasticu. I tako se ja dogovorio sa frendicom, ona nije nikad slušala jazz, ja sam joj lijepo objasnio da niti ne ide ako ne voli tako nešto ali ona navalila. Ide radi mene, kaže, pa i ja bih to napravio za nju. I makar sam joj objasnio da nebih, ona navalila. U stvari, u početku se nećkala ali joj je onda njezina najbolja frendica preporučila da mora pogledati VH band. Ja zadovoljan, radujem se što ću uživati na koncertu kad mene zove frendica u petak, da ova njezina koja ju je nagovarala, ide sa nama. Propala joj neka fešta pa bi i ona išla. Odlično rekoh, još bolje, drago mi što idem sa dvije zgodne cure na super koncert. I još smo dogovorili neku večericu kod mene prije, došle one dvije kad ova jedna, ta šta je nagovarala, počne srat da je njoj puno dat 100 kn, naravno, jer žensko se nije moglo potrudit kupit karte u pretprodaji za manje love, a kamoli bit još šegavija pa smuljat karte na studentski popust za 60 kn ( kao ja hehehe ). I tu je počelo sranje, sad sam ja, po njezinom, trebao divljat sa njih dvije do koncerta, pa bismo ja i ova prva išli na koncert dok bi nas ova druga sam čekala 2 sata negdje u nekoj kafani. Naravno da mi moj dobar odgoj nije dozvolio takvo sranje pa sam pokleknuo i odustao od koncerta tješeći se kako sam ih već slušao 3-4 puta. I naravno, sad mi idemo vani umjesto na koncert. U fortici blizu groblja je winter bajker party pa je tamo obećavajuće, kažu one. Ošli mi tamo, žensko se dovezlo do ispred ulaza, parkinga, naravno, nigdje. Ajde sad ti vraćaj auto kilometar u rikurac, nemaš se gdje okrenut a nemoš bit uže, auti nasrani jedan na drugi. Dođem napokon gore, a tamo klasika. Brdo bajkerske ekipe, svi likovi su isti. Obučeni u crno, sa bradicama, pivska stomačina i nezaobilazni prsluci sa zakrpama i onim glupim metalnim pločicama na kojima piše ime moto kluba. Cure su također iste, sve se furaju na neki gotik ili štatigajaznamkojveć stil, obavezno obučene u crno i čizme. Svi piju pivo koje ne možeš kupiti novcem nego prvo moraš po one glupe bonove. Ajde, bar su 3 jack kole 50 kn rekoh, to je ok ali je zato štand sa bonovima u najdubljem dijelu podruma do kojeg se moram boriti laktovima, paziti da me netko ne prolije i opeče duanom, što se ipak deslio. Dan prije sam oprao jaknu ali jbg, sutra ću morati opet. Dim se može rezati nožem, jebemti hrvatske zakone i Vlahovića, kao i onog srolju koji je dobio aktovku da bi ponovo omogućio pušenje. U zadnjem kutu podruma tvrđave svira neki trećerazredni rock band, ozvučenje je katastrofa a tih hitova što ih sviraju sam se naslušao još u led zeppelin / ganđa fazi života, dakle negdje sa 18-19 god. I ništa, to je to, sad mi stojimo unutra, blejimo uokolo, pijemo pićence i dobro nam je. Zezam se sa curama, šta je tu je, pričamo o klasičnoj, uvijek aktuelnoj temi; muško – ženskmi odnosima. Mislim kako sam mogao biti na koncertu i uživati ali eto. Sad na bajkerima promatram tipičan primjerak bajkera : uske hlače, čizme, crna spitka preko koje je prsluk sa valjda 20 zakrpa i metalna pločica na kojoj je gravirano mk moslavina. Kontam se, pičku, di je ta moslavina uopće? Zar je on čak od tamo, pretpostavljam da je negdje daleko, potegao do ovdje radi ovog ? Vani nisam vidio parkiran niti jedan motor a osim toga padala je kišica tako da je lik morao doći autom. On drži pivo u ruci i bleji uokolo, trudi se imati zajeban pogled, sigurno diže barem 100 kila na benču i rastavlja getribu za pola sata zatvorenih očiju, jednom rukom i to zavezan za noge dok visi naopako. Cure me huškaju da nešto zbarim a ja si kontam da moram prvo nabaviti fetu kruha sa kojom bih onda upitao neku ljepoticu dali smijem umočiti kruh u njezin čobanac. Fala bogu, u kojeg btw, ne vjerujem pa se često zapitam zašto upotrebljavam baš tu floskulu a ne npr. šalom alejkum?, jednu od cura je prisvrbilo pa je htjela gibat. Spasila me njezina vrckava pičkica. Ona je htjela doma da se zadovolji vibratorom ali smo je odgovorili pa krenuli dalje. U našoj provinciji nemaš puno mjesta za birat, osim ako ne želiš na cajke, među djecu ili glumce. Tako smo mi nakon manjih i kraćih odstupanja završili u slavnom uljaniku. E tek tamo je pak jebena klasika. Zajebana ekipa na šanku bleji uokolo po pičkicama, klinčurija na spidu se razbacala po podijumu, posebno su očaravajuća dva klinca. Oni se grče od droge dok skaču na rock evergrine u hiphop maniri. Frendica pokazuje na njih i govori da kako se oni dobro zabavljaju. Nama je naravno loše jer ne plešemo po podiju. Klasiča priča, ako stojiš negdje, sigurno ti je dosadno, neshvatljivo je to da netko možda ne voli plesati i da mu to nije nužno vrhunac zabave. Gledam sve to i razmišljam kako bih radije bio doma i čitao Aristokla. Odgovaram prijateljici kako mi je odavno dosadilo odlaziti po diskačima, gdje se moram derat nekome u uho da bih komunicirao, gdje moram biti barem na 2-3 promila da bi mi bilo dobro. U ranim tridesetima, ja preferiram ciljane izlaske, odlazak na večeru, kobasice i žlomprt, možda neka fešta, rođendan, momačka. Obavezna je manjada, to svakako, uz to 2-3-4 pivizze pa prelazak na žestoko, crtica bijelog ako se nađe...To je moj vid izlaska na kojem se osjećam dobro, možda sam ostario ali neda mi se više ić po zagušljivim diskačima , gurati se sa klincima pa drugi dan prat robu od smrada duvana. I onda se još drugi dan osjećam čak nekako posrano, neki glupi osjećaj kao da mi vrijeme prolazi, kao da je već prošlo. Jebemti žene, umjesto da sam bio pametan i otišao na Vasila u dom HB-a gdje sjediš za stolom kao car, konobar te služi, unutra se ne puši, atmosfera je ugodna i tiha kako bi se mogla osjetiti dinamika i virtuoznost tih genijalaca što su se stopili sa svojim instrumentima. Vrhunsku glazbenu entelehiju zamijenio sam sa pasivnim pušenjem pola kutije cigara u podrumu austrougarske tvrđave pored groblja. Prekrasno, opet žene...
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

aletheia

Postby Kastic Goran » Wed Mar 10, 2010 11:35 pm

Vječna ljubav postoji samo kada je onemogućena. Nema strasti bez borbe.Takva ljubav završava tek u krajnjoj proturjecnosti, u smrti. Valja biti Werther ili ništa. Tako je rekao Camus a ja dodajem još i da je savršenstvo sranje. Ako uopće i postoji, ja mu ne težim, vjerujem da je dozlaboga dosadno i sterilno. Kao i život, i ljubav je borba. Ako nije borba onda nije niti zanimljiva. Imao sam curu koja mi je upravo zapanjujuće odgovarala psihički. Slagali smo se kao drva, nikada niti iz najveće daljine nije bilo naznaka bilo kakvom neslaganju, kamoli svađi. Postalo me je strah. Šutnuo sam je pod izlikom da mi je fizički neprivlačna. Sit sam već i svojih laži pa priznajem da sam to učinio iz straha od vječne dosade. Želim borbu, neizvjesnost, avanturu, želim da se moja cura ševi sa drugima, barem da sumnjam u to. Želim da je fizički avion, ljepotica tojest, mijenjam psihu za fiziku. Ja koji sam uvijek pretpostavljao obrnuto, poučen iskustvom mijenjam se...nastojim to činiti iz dana u dan. Samo mijena stalna jest rekao je neki stari prdonja. Drugi je pak rekao da za čovjeka bez naočnjaka nema ljepšeg prizora od onog kad se um hvata u koštac sa stvarnošću koja ga nadilazi. So kewL, so so kewL rekao je pak treći lik koji u Stoneovom filmu o Doorsima glumi Warhola.Barem mi se tako čini...ne zamaram se nepotrebnim detaljima. ugasio sam televiziju, prestao čitati štampu. Ionako ne mogu pobjeći od silnih gluposti kojima nam svakodnevno opterećuju um. Sva ta gomila nepotrebnih informacija, čemu sve to ? Imam novu curu, tek smo počeli. Sve je tako predivno i lijepo, obožavam je. Molim se nebesima da potraje, da mi se ne zaprlja, da je zauvijek lovim, da je uvijek ona ta koja drži karte u šaci. Zaista bih volio da napokon potraje, da se ne probudim jednog dana sa onim posranim osjećajem da sam potrošio još jednu ljubav. Jesam li ja zaljubljen u zaljubljivanje ? Zar je to u stvari ono čemu težim ? Iznova se svaki put zaljubljivati, prolaziti kroz već dobro poznate faze u kojima plivam kao riba u vodi. Jeli u tome smisao ? Ima li uopće smisla u nečem drugom ? Zar sve ne dosadi nakon nekog vremena, postane kolotečina i navika, zar će mi ova cura mijenjati pelene kad sa 80 budem srao u krevet ? Hoće li me i onda voljeti ili će moliti nebesa da me uzmu. Što kad počnem prditi i podrigivati, kad shvati da je sve uvijek samo gluma, da se početno blještavilo uvijek iznova zaprlja, a mrlje zaprljaju sjaj i počnu zaklanjati svjetlost, bodući sve više u oči svijesti. I ona glumi, i čini to dobro, daje sve od sebe. Znam da se neće odjednom okrenuti da sve ne ispadne laž, ona će to učiniti suptilno i polako. Vremenom se oboje pitamo čemu sve to a odgovor je uvijek isti. Zašto su nam nametnute norme, zašto se osjećamo usamljeni kad smo sami a zagušeni u obrnutoj situaciji. Ima li uopće nada nekog smisla ? Kako nekom pantomimom objasniti što je to nada ? Da dijete krivo naučim riječi nada, istina, pravda, bili ikada spoznalo smisao tih riječi. Bezveze, jedini apsolutno samostalan čin je samoubojstvo, to dovoljno govori samo po sebi. Od rođenja smo na robiji ali toga nismo svjesni. U tome je ljepota. Zato ljudi žive za sutra, žive u nadi, uvijek čekaju to sutra, to bolje vrijeme, to nešto što će donijeti olakšanje, smisao....No nije li život u stvari uvijek u sadašnjosti ? I prošlost i budućnost su u stvari sadašnjost. Mi živimo sada, uvijek će tako biti. Jebo budućnost. Zato želim fiziku, želim avion od cure, želim estetiku. Želim onu ljepotu koja stanuje u njoj, kojom je prožeta...što da radim sa nadahnućem kad vjerujem da je od njega veća šteta nego korist. Inteligencija umire sa tijelom ali je znanje njezina sloboda....a znam da ništa neznam. Eh da mi je tvoj mozak na par dana da se napokon pošteno odmorim.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

maltene

Postby Kastic Goran » Fri Apr 09, 2010 12:01 am

Nova cura me šutnula nakon tjedan dana. Bili mi na koncertu od Jerseybanda koji odlično kombinira eklektično. Poslije Upsilon acruxa koji je ipak podosta težak, Jerseyband me upravo oduševio. Nakon koncerta mi se malo pofatali u autu pa rekoh, ajmo se kod mene mazit. I tako mi došli kod mene, ja taman naštelao lounge na di.fm-u ( odličan za fak party ) kad ona kaže da mora nešto sa mnom pričat. Zasjeh na kauč, gledam je u oči a ona me upita dali je istina da sam u subotu, prije 2 dana žicao broj moba od neke ribe u disku. Ostao sam zapanjen, trebalo mi je dosta da se sjetim navedenog događaja ali onda mi se razbistrila alkoholna magla pa sam sise ( , Y , ) sjetio da sam to stvarno učinio. Baš volim pojedine rvacke riječi. Volim kako zvuči riječ učiniti. Obožavam riječi maltene, gro, bofl... šarlatan mi je isto fora, volim kako žene izgovaraju lagala. Volim se i puno ljubiti i maziti prije sexa, volim polako ulaziti u nju pa je jebuckati sat vremena a moja nova cura voli divlji 10-minutni sex. Uglavnom, pijandura vulgaris, upoznao sam te večeri neku dvajs godišnju lutkicu i nakon što sam se predstavio rekoh : imaš predivne oči, mi daš broj ? I ova moja novopečena to dozna...ccc...altroke Dolina sunca, ovo se ni u Marisol nije dešavalo. I tako je meni propao sex te večeri. Uzalud sam pokušavao objasniti da je to bila samo šala. Ona se opekla sa nekim krempicilom ( isto dobra riječ ) koji ju je varao pa sad puše i na hladno. Možda bi ona i pokleknula ali frendice su je napumpale pa sam ja tako ispušio. Odvela me nazad u grad, izašao sam iz auta i promrljao pozdrav. Od tog dana kad me šutnula, zaljubio sam se u nju do ušiju. Izgleda da volimo samo one koji nas odjebu, one koji nas neće. I tako sam se ja tj dana borio da joj ne pošaljem poruku i na kraju, šonjo kakav jesam, popustio. Sad smo opet skupa u nekoj specifičnoj, neobavezno-slobodnoj vezi. I dobro nam je...Baš uživam, napokon imam guzicu koja mi stane u ruku. Zadnja cura je imala oveće prkno a to mi nije baš napeto.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

w8ing in vain

Postby Kastic Goran » Fri Apr 09, 2010 12:02 am

Čemu svo to čekanje ? 3/4 života su borba i patnja a samo je jedna četvrtina, ako uopće, nekakvo uživanje. Neki dan sam igrao ruski rulet. Na ivici se može osjetiti radost i uzbuđenje. Dobro je hodati po rubu, čak što češće, rekao bih. Gdje i što je smisao ? Kad si dijete čekaš da odrasteš, onda čekaš da završiš školu, pa čekaš da završiš posao, pa da odeš na posao da ne moraš slušat ženu koja kenja, kad radiš čekaš i godišnji koji ultra brzo prođe. Zatim čekaš penziju, misliš da ćeš uživati ali onda te sateru kojekakve bolesti ili slabosti. Treba ti cijeli dan za ono što si nekada napravio za pol sata. Onda čekaš smrt dok ti tvoji najdraži mijenjaju pelene koje ponekad usereš i 10 put na dan. Tvoji najmiliji se mole da umreš ali ti i dalje čekaš. Sa djecom je ista stvar, slatki su i dragi, voliš ih najviše na svijetu ali jedva čekaš da počnu spavati po noći. Onda jedva čekaš da prestanu srat u pelene, zatim jedva čekaš da prekinu bez prestanka zapitkivati zašto, zatim ih čekaš ispred škole, čekaš da završi škola. Onda ih čekaš u 3 ujutro, ne spavaš i moliš boga da nisu izašli sa klincem koji ima motor. Zatim čekaš da napokon završe fax, misliš da ćeš možda napokon imat i neke love ali onda čekaš da se dijete zaposli, da stasa na svoje noge, zatim čekaš da se okući i nakon svega, čekaš da te nazove. A dijete nazove u pravilu kad mu nešto treba, inače eventualno jednom mjesečno. I žene moraš uvijek čekat. Prvo ispred kafane u kojoj ste se dogovorili, jer netko joj je zametnuo ključeve, a u stvari se šminkala da ostavi bolji dojam. Tebi se ionako jebe, vidiš i ispod sve te šminke i u stvari ti je to sve glupo ali ako želiš jebat moraš šutjeti. Onda čekaš da ona odradi svoju tiradu, moliš boga da nije glupača i da ćeš moć s njom razgovarat, da će te bar djelomično razumjeti. Kad napokon dočekaš i nađeš takav ženski specimen, onda čekaš da se bolje upoznate, u stvari, čekaš da ti da pičke. Onda svakodnevno čekaš da bi karao. Nakon nekog vremena i to ti postane kolotečina pa čekaš da ona svrši ili da ti ga se sjeti popušit. Prije si jedva čekao da prođe vječnost, tj onaj tren otkad si svršio pa dok ona ne ode doma. Sad je imaš doma zauvijek pa jedva čekaš da odeš s dečkima na pivo da se malo odmoriš od konstantnog kvocanja. Čekaš da vidiš dali će ona ikada prestati ali ona to ne može....takva je. Zatim čekaš da skupiš lovu pa kupiš neko sredstvo bijega, bila to barka, motor, parcela blizu grada. Jedva čekaš da obaviš svakodnevnu rutinu kako bi mogao pobjeći u svoju oazu mira. Tamo uživaš ali pogledavaš na sat, ti čekaš da se vratiš u svoju faking kolotečinu. Moliš boga da ne dobiješ godišnji kad i ona, da se ne svađate, da budeš na miru. Zatim ostarite pa čekaš i moliš boga da ona krepa prije tebe ali znaš da neće biti tako. Onda onemoćaš pa posran u krevetu čekaš da te kuja presvuče. Posao je isto sranje, i tu uvijek čekaš neki k***c. Prvo da uopće dobiješ posao, onda čekaš neki bolji posao, onda na tom boljem poslu čekaš da netko ode u penziju, čekaš napredovanje, čekaš bolju plaću, čekaš k-15, božićnicu, čekaš stimulaciju. Koliko god para da dočekaš, znaš da je njoj malo i da će ti ona uspješno i dobro objasnit kako je to nužno morala spizdit. Zatim čekaš penziju, čekaš da prođe fešta za tvoj odlazak, čekaš da dobiješ otpremninu, zatim čekaš penziju iz mjeseca u mjesec kako bi si mogao kupiti neku sitnicu. Čekaš neko bolje sutra koje nikada neće doći. Ako si sretnik, onda se moliš bogu pa čekaš da te uzme na nebesa. Čekaš raj. Ako si ateista onda čekaš vječno crnilo. Ljut si i razočaran, sad napokon imaš vremena, možda i novaca ali više nemaš volje, niti snage. Ti čekaš da se sutra probudiš promijenjen, da se nešto značajno desi, da se nešto promijeni ali duboko u sebi znaš da je sve iznova isto. Zato piješ pivicu ispred dućana, čekaš svoj sat u danu kada bježiš u maglu iluzije svoga uma. Čekaš da pobjegneš. Poslao bi sve kvragu, prodao imovinu i najradije je provukao kroz vene ili jetru. Negdje u Brazilu dok karaš plavokose mulatkinje visoke guzice. Ali i onda bi čekao da počnu simptomi side, da ti dođe nova jetra, čekao bi promjenu krvi, čekao bi bolju robu...bolje dane. Cijeli je život jedna velika čekaonica, priznali mi to ili ne...
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Gnothi seauton

Postby Kastic Goran » Sun Apr 25, 2010 11:44 am

Napokon imam vezu svog života. Barem tako sam sebe lažem. Često se zasitim svojih laži ali onda opet lažem sam sebe da ne lažem. Votevr, imam curu koja mi to u stvari i nije. Ševimo se jednom tjedno pa bi možda ispravnije bilo reći da mi je fak frendica. Cura je super zgodna, draga i dobra, malo zvrkasta pa me često nasmijava. Bio sam se isprva malkice zaljubio pa sam je htio češće viđati ali ona nije baš previše trzala. Čekao sam da se javi, prošlo je tjedan dana i ništa. Malo sam se razočarao pa otišao kod nje na razgovor. Htio sam prekinuti jer sam lik koji ide na sve ili ništa. Molila me da joj dam još jednu šansu, kaže da sam ja njezin ideal i da si nebi mogla oprostiti da me izgubi ali da je sad u nekoj fazi kad ne želi klasičnu vezu. Ona želi slobodu, želi uživati u životu. Bed joj je zbog mene, željela bi mi dati više, željela bi me usrećiti ali se ne može trenutno vezati. Rekoh joj da mi je sve to super, jedino da će mi bit žao ako štogod drugo naleti. Ona je slijegnula ramenima i pomirila se s time bez riječi. I tako se mi povremeno čujemo, smsam je da me ubaci u rapored i javi kad nastupam, ona mi javi termin, dođe kod mene, razmnožavamo se ko zečevi uricu-dvije i to je to. Ponekad odemo negdje na piće, ja gutam njezine prekrasne okice, najradije bih je pojeo. Kažem joj kako mi je žao da nismo „uspjeli“ a ona me tješi da možda hoćemo. Bio mi je pukao film jednoga dana, to prženje na laganoj vatri me ometalo u kontempliranju, htio sam sve naprasno prekinuti ali onda se zapitao što ja u stvari želim. Gnothi seauton je ipak prva i najbolja izreka od svih. Malo sam porazmislio pa shvatio da mi u stvari ne može biti bolje. Cura mi ne visi na jajima niti malo a ševim je jednom tjedno. Kvragu, u braku sam manje ševio a morao sam trpiti psihijatriju. Možda bi moglo biti bolje, možda kad bi se viđali dva put tjedno. Ali tko zna, možda bi onda sve krenulo nizbrdo. Da smo krenuli junački pa se viđali svaki dan, vjerovatno bi mi već odavno dosadila, ovako, dok se pržim na laganoj vatri, osjećam kako iskra u meni tinja. Skinuo bih joj zvijezde kad bi to željela ali nisam siguran koliko je to dobro...
Prije 4-5 dana me zvala frendica koju poznajem dvajs god. Bio sam joj prvi dečko još dok smo bili mladi pankeri i cugali bambus u parkiću. Čistila je moje rigotine po disku i često me nosila doma, ja sam je čekao ispred škole pa pratio kući nakon par votki u kafani na putu. Sporazumno smo prekinuli jer mi onda ni na kraj pameti nije bilo ozbiljno se vezivati. Želio sam uživati u svojoj mladosti punim plućima. Ona je to shvatila i tako smo ostali dobri frendovi. Sreli smo se par godina kasnije u gradu i dogovorili za cugu drugi dan. Čekao sam je na korzu u dogovoreni čas. Sjedio sam naslonjen na stablo, duge čupave kose, obučen u hlače na cvjetiće i Rolling Stones majicu. Pravo dijete cvijeća. Ona je došla obučena kao da je kuma na piru. Bilo mi je neugodno šetati sa takvom bombom po gradu, vidjelo se iz aviona da nismo nikako kompatibilni. Koliko god bio panker, preferiram estetiku pa me sav taj glitter privukao. Želio sam ubrat njezin cvijet, nadao se da ću je deflorirati ali između redova njezine priče, i bez da sam pitao, shvatih da je odjeb lansiran. Tako je bilo i prije god-dvije, nakon što sam se rastao pa krenuo rešetati po listi za odstrel. Bila je kod mene na pizzi, popili smo koju pivicu. Raspričala se ona o svemu pa odjednom udarila po muškima i o tome kako smo samozatajni. Drobila je valjda sat vremena o tome kako neznamo reći kad nam se netko sviđa. Ponijela me atmosfera, što od pive, što od njene priče pa joj rekoh u glavu da se ona meni sviđa iako to i nije bila potpuna istina. Odavno je ona u mojim očima izgubila onaj svoj cache. U stvari, nisam siguran niti dali ga je ikad imala. Privuklo me to što sam joj bio prvi, saznanje da je neosvojiva i da nemam šanse. Nakon što sam ipak uspio, dosadila mi je ubrzo. To je pravi razlog našeg prekida. To kao i činjenica da se onda oblačila kao pankerica. Površan ili ne, ipak cura za mene mora biti ženstvena, mora se lijepo skockati a ne poružnjivati odjećom. Kako god, te večeri krenuo sam u ofenzivu, iako mi to nije bila namjera. Navukla me spikom na tanak led a onda zalila hladnom vodom rekavši mi da sam napravio grešku u koracima. U stvari mi je napravila uslugu jer bih se nakon par ševa našao u nebranom grožđu iz kojeg bi mi se bila drama uopće izvući, a kamoli još održati održati dobre odnose. Ona je cura koja se baca u vatru skroz. Tako smo neko veće bili na piću, bio tamo i moj vjenčani kum i među njima bljesnula ljubav na prvi pogled. Baš ih je gadno opralo. Sad su već tih 4-5-6 dana apsolutno nerazdvojni. Nije mi to baš sjelo, neznam ni sam zašto. On bi mi trebao biti najbolji prijatelj, ona mi je zaista draga i dobra prijateljica tolike godine. Umjesto da sam sretan zbog njih, ja osjećam neku negativu. Nešto neodređeno i neshvatljivo. Preispitujem se danima, ne mogu reći da je to ljubomora pošto mi ona zaista nije napeta. Kum je napokon našao curu koja nije krampača, trebao bih biti sretan a nisam. Pomalo mi to ipak sjeda ali nije mi jasan taj prvi osjećaj, zašto sam to osjetio ? Dobar posao je učinio onaj što je uklesao onu gornju izreku...svaka mu čast.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

Postby Kastic Goran » Thu May 06, 2010 11:06 pm

Gordan je upoznao Barbaru preko neta. Prijateljima je lagao da ju je upoznao preko neke prijateljice. Bilo ga je sram priznati da mulja cure onlajn a svima se hvalio kako ne gleda TV nego samo bleji u komp. Te večeri je imao zakazan sastanak kod Barbare u 8, bilo je dez do 8 kad je pogledao na sat a imao je još barem 40 minuta vožnje, ona je spremala večeru i molila ga je da bude točan. Gordan je psovao u sebi probijajući se kroz kolonu automobila. Kiša je počela sve jače padati, stakla u Gordanovoj Hondi su se maglila a on nije htio paliti klimu da prištedi benzin. Kazaljka se opasno primakla rezervi koja doduše još nije svjetlila ali Gordan je znao da će ubrzo zasjati. Psovao je samoga sebe što nije stavio benzin na vrijeme. Napokon je izašao na brzu cestu i potjerao auto 150 km/h iako je ograničenje bilo 100. Barbari je poslao poruku da će zakasniti 20 min i još jače stisnuo gas. Razmišljao je o komunističkoj utopiji kad su ga iznenadile barikade na cesti. Opet nešto rade, Gordan je glasno opsovao i skrenuo na staru cestu. Bilo je skoro 9 kad je napokon pozvonio na Barbarina vrata. Ona je otvorila obješena nosa, vidjelo se da je razočarana i pomalo ljuta. Gordan je takvu još nije vidio. Uzalud je pokušavao nasmijati Barbaru, ona je preko volje stavila kuhati paštu brundajući pritom kako je izgubila sat vremena života. Gordan je po prvi put spoznao kakva je Barbara kad se naljuti, makar ona to nije pokazivala, u očima je pročitao njezinu crnu stranu. Penis mu se posljednji put spustio zbog Barbare. Pojeo je paštu s gljivama pa su pričali još sat vremena, onda je Gordana počeo boliti trbuh. Osjećao je da vrhnje u kombinaciji sa gljivama već djeluje. Nije se htio posrati u Barbarinoj školjci jer je znao da će ga čuti kako sere. Bilo mu je neugodno makar je te večeri odlučio da je više neće viđati svaki tjedan. Gordan se čak bio zaljubio u Barbaru ali ga je držalo samo dva dana. Isto kao i sa Anom, i u nju je bio zaljubljen cijela dva dana. Trećeg se dana probudio i psovao sve oko sebe. Uživao je tih par dana a kasnije se neprestano preispitivao. Gordan je vjerovao da se zaljubio u ljubav.

- Barbara, ne mogu te više gledati
- Molim ?
- Ideš mi na živce, mrzim te jer si bogata.
- Što ? Kako to sad odjednom ?
- Neznam, idem. Ne zovi me više…
- Ali…što ti je odjednom ?

Barbari su naglo zasuile oči, gledala je Gordana u nevjerici. On se žurio jer je osjećao da će joj se posrati po njenom skupocjenom kožnom kauču ako ne krene u tekućoj minuti. Otišao je bez pozdrava, Ušao je u auto i potražio papir za guzicu. Nije ga bilo, uzeo je krpu za brisanje prašine i stavio je na sjedalo pored sebe. Upalio je auto i naglo krenuo. Rezerva je svjetlila Vozio je 15-tak km prije negoli mu se ponovo prisralo. Prošao je par skretanja a onda stao na malom odvojku što je skretao u šumu. Ušao je 20-tak metara u šumu, ugasio auto i svjetla. Kiša je još uvijek lagano padala. Skinuo je hlače i iskrcao sadržaj svojih crijeva. Par kapi ga je pošpricalo po desnoj nozi. Opsovao je ljutito brišući krpom guzicu. Nije se uspio u potpunosti obrisati jer je krpa bila odviše mala. Dohvatio je lišće i počeo ga trgati nebi li se do kraja obrisao. Tada ga je zaslijepila baterijska svjetiljka. Netko mu je svjetlio ravno u oči.

- Što radiš ovdje seronjo ?
- Nije li to očito ?
- Sereš mi po imanju i još mudruješ ha ?

Zadnje što je Gordan vidio je bilo gašenje svjetiljke. Onda je osjetio iznenadnu bol u predjelu potiljka. Zateturao je, koljena su mu zaklecala i pao je baš nekako posred svog govna....
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec
Ljetni povjetarac, zimski snijeg
Ako ti um ne zatrpavaju beskorisne stvari
Provodiš najljepše dane svog života
Kastic Goran
malo ćaknut
 
Posts: 180
Joined: Fri Nov 14, 2003 7:11 am

PreviousNext

Return to Zanimljivosti

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron